Što znači biti terenski biolog, kako izgleda jedan herpetološki teren, koje se metode koriste za istraživanje vodozemaca i gmazova, te kako se ja mogu uključiti? Sve su to pitanja koja se nameću sama od sebe kad gledate idilične slike staništa i simpatične slike životinja na društvenim mrežama Udruge Hyla. Tereni na Mljetu, u Slavoniji, Zagorju, na Učki te mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske i susjednih zemalja privukli bi svakog herpetologa ili entomologa, ali i prosječnog zaljubljenika u prirodu. Kako bih vam malo približila ovo iskustvo, složila sam sažetak prosječnog terenskog istraživanja u herpetologiji – što, kako i zašto?
Što mogu očekivati na herpetološkom terenu?
Nekima će biti više, a nekima manje drago čuti da terenska istraživanja u pravilu uključuju rano ustajanje i cjelodnevni rad. Ovisno o vrsti od interesa, provest ćete prijepodne, poslijepodne ili večer u potrazi za životinjama. Tragajući za daždevnjacima, naći ćete se u vlažnim staništima po mraku, dok će vam za vodenjake biti potrebne dobre čizme i nepromočive hlače – isto vrijedi za brojne vrste žaba i slatkovodne kornjače. Na herpetološkom terenu, možete se naći na suhim krškim staništima te travnjacima Dalmatinske Zagore u potrazi za guštericama i zmijama, ili pak močvarnim područjima Slavonije. Na terenu vas može uhvatiti kiša, ali i vrućina.
Srećom, poslovica „Nakon kiše dolazi Sunce“ prilično je primjenjiva na herpetološki teren, ali umjesto Sunca, to su vodozemci.
Iako slike s terena često izgledaju idilično, uvjeti u kojima se nađete nisu uvijek takvi, no to ne umanjuje gušt istraživanja i sve se isplati kad sati hoda urode plodom – pronalaskom vrste od interesa. Ipak, samo zato što vi namjeravate pronaći pojedinog guštera, zmiju ili žabu, ne znači da će vam oni to priuštiti pa je važno naoružati se strpljenjem i upornošću. Ako ovaj odlomak nije poljuljao vaš interes za terenskim istraživanjem, to je dobar znak!
Koje se metode koriste u herpetološkim istraživanjima?
„Koliko ljudi (herpića), toliko ćudi (metoda)“ – herpetologija je raznoliko područje i vrste koje obuhvaća nastanjuju niz ekoloških niša te su međusobno morfološki i fiziološki različite. Zato, umjesto jedne univerzalne herpetološke metode postoji niz pristupa.
Prvo i prvo, razlikuje se invazivnost metode – najmanje invazivna uključuje potragu za životinjom i jednostavno bilježenje prisutnosti (i procjenu brojnosti) iz daljine ili blizine, a na drugom kraju spektra je hvatanje, bilo aktivno ili pasivno. Pasivno hvatanje odnosi se na zamke za vodenjake ili vrše za kornjače koje se redovito provjeravaju kako bi se umanjio stres životinjama, dok se aktivni lov odnosi na ručno hvatanje (ili pomoću štapova s omčama) zmija, guštera, itd. Pri ručnom hvatanju, najčešće se koriste rukavice, bilo za zaštitu istraživača od ugriza, ili za zaštitu životinje (vodozemaca) od direktnog dodira s kožom čovjeka. Iako je reakcija uhvaćenih životinja češće bijeg nego ugriz, treba računati i na tu mogućnost te biti oprezan.
S druge strane, prevelika opreznost ili dvoumljenje često znači da će vam životinja pobjeći prije nego je uhvatite.
Sad kad znate što se radi sa životinjama, nameće se pitanje „A zašto vi njih uopće lovite?“ Primarni razlozi su zaštita vrsta i određivanje njene rasprostranjenosti. Za to je potrebno determinirati vrstu, odrediti spol i uzeti osnovne mjere kao što su težina, udaljenost od glave do nečisnice, dužina repa, širina i dužina glave, ili pak ukupna dužina. Ove morfometrijske mjere daju nam uvid u populaciju i omogućuju da razlike između spolova ili životnih stadija povežemo s okolišnim parametrima, staništem i prehranom kako bismo razumjeli uzročno-posljedične veze te ekologiju i biologiju vrsta. Ponekad, rukovanje uključuje i uzimanje DNA uzoraka koji služe za određivanje rasprostranjenosti pojedinih podvrsta ili razvoj novih metoda uzorkovanja kao što je eDNA metabarkodiranje s kojim se uklanja daljnja potreba za lovom životinja i njihova se prisutnost zatim može odrediti iz okolišnih uzoraka.
Kako izgleda prosječni teren s Hylom?
Terensko istraživanje ne počinje baš onog dana kad krećete na put, već danima, tjednima ili mjesecima prije, kad se sakupljaju podatci o lokalitetu, osvježava se znanje o vrstama od interesa i izrađuje se plan rada. Jednom kad dođe taj, svima omiljeni, dan terena, ustajete se ujutro i krećete na put. Autom tamo i natrag za jednodnevna istraživanja ili uz noćenje blizu lokaliteta za višednevne terene. Sa sobom nosite svu moguću opremu za sebe i istraživanje vrste koju tražite, a potencijalno i dodatnu opremu ako naiđete na druge životinje ili nađete višak vremena; čizme, kabanice, nepromočive hlače, kante, vrše, platnene vreće, uže, terenske dnevnike i mnogo toga drugoga. Uz to, opremate se dobrom voljom i oštrim okom jer jednako koliko vi želite pronaći životinju, toliko i ona ne želi biti nađena. Dolazite na lokalitet i krećete u potragu ako vremenski uvjeti to dopuštaju – po travnjaku, šumi, kamenjaru, kroz makiju, potoke i bare, u dolinama i na vrhovima planina. Kamenje i debla koja pregledavate vraćate u prvotni položaj i trudite se ostaviti minimalan trag kako ne biste narušili prirodu.
Ovisno o metodi, postavljate zamke koje redovito provjeravate idućih dana, a u međuvremenu lovite druge vrste od interesa, ili provodite dan aktivno tražeći životinje dok vam ne svane – dok ne ugledate guštericu koja se sunča, šare zmije koja viri ispod kamena, daždevnjaka u vlažnoj travi ili romantični kreket žabe. Odjednom se svi sati i dani isplate jer ste našli životinju od interesa – bilježite podatke, uzimate mjere ako je potrebno i možete se sretno zaputiti kući. Ipak, teren ne prestaje odlaskom s lokaliteta – po povratku perete opremu i obuću koju ćete koristiti na drugim lokalitetima, prepisujete potencijalno neuredne bilješke iz terenskog dnevnika i na kraju svega, zasluženo se odmorite – do idućeg terena.
„Ja bih s vama na teren!“
Ako ti ovaj sažetak terenskih istraživanja u herpetologiji zvuči dobro, učlani se u Udrugu Hyla i prijavi se za volontiranje. Uz vodozemce i gmazove, Hyla se bavi leptirima, vretencima, kornjašima, ali i invazivnim vrstama poput crvenouhe kornjače koja predstavlja veliku prijetnju bioraznolikosti. Prijavi se za volontiranje putem obrasca i/ili se javi na info e-mail. Čekaju te zanimljivi tereni, susret s vrstama na koje inače ne bi naišao/šla te razvoj novih vještina i poznanstava. Postani volonter/ka i ispuni svoje slobodno vrijeme na najbolji način – u društvu životinja i Hylaša!
Piše: Lina Bajić
Završila sam Eksperimentalnu biologiju na PMF-u i bavim se ekologijom ponašanja raznih skupina životinja – trenutno su na tapeti mravi, ali bilo je tu i guštera te golokrtičastih štakora. U slobodno vrijeme pišem što god i gdje god treba, šećem po prirodi i iščekujem terensku sezonu.
Fotografije: Arhiva Udruge Hyla
Izvori:
Bennett, D. (1999). Expedition Field Techniques: Reptiles and Amphibians. Geogr. Outdoors 95.
Eekhout, X. (2014). Sampling Amphibians and Reptiles. ABC Taxa 8, 530–557.
Udruga Hyla, (2025). [Internet], <raspoloživo na: https://hhdhyla.hr/>, [19.2.2025].
