Svako zadiranje u stanište može imati za posljedicu pozitivne, negativne ili neutralne učinke za živi svijet. Gotovo je nemoguće s jednom akcijom postići pozitivan utjecaj na sve stanovnike tog staništa. Razlog tome je postojanje velikog broja mikrostaništa unutar naizgled homogenog područja poput vlažnih staništa, travnjaka, šuma ili podzemlja. Ono što pogoduje nekim vrstama, najvjerojatnije će manje pogodovati drugim vrstama, i obrnuto.
Unatoč tome, svako zadiranje u stanište u cilju unaprjeđenja uvjeta u istome mora imati mjerljive rezultate. Kako bismo ih uvidjeli, potrebno je odabrati bioindikatorske skupine koje će se pratiti prije i nakon određene aktivnosti. Primjerice vodozemci i vretenca mogu biti dobre bioindikatorske skupine za slatkovodna staništa, leptiri za travnjake, a kornjaši za šumska staništa.
