Stručni i predani kadar osnova je svakog kvalitetnog posla u zaštiti prirode. Zaposlenici i suradnici Udruge Hyla svojim višegodišnjim iskustvom sudjeluju na različitim projektima diljem Hrvatske, a i šire.

Naši timovi stručnjaka kvalificirani su za provođenje niza aktivnosti neophodnih za znanstveno utemeljenu zaštitu bioraznolikosti. Primjerice: prirodoslovna istraživanja i edukacija u svrhu vrednovanja, zaštite i očuvanja prirode i okoliša, inventarizacija vrsta i staništa, izrada protokola za praćenje stanja gmazova, vodozemaca, leptira, kornjaša i vretenaca, odnosno kvalifikacijskih vrsta Natura 2000 ekološke mreže, zatim mentoriranje studenata i poticanje njihovog samostalnog i javnog znanstvenog rada te izrada preglednih publikacija. Naše ambiciozne ciljeve postižemo motiviranošću i trudom cijelog našeg tima stručnjaka.

Upoznajte naše pristupačne, susretljive i iskusne stručnjake:

mag. oecol. et. prot. nat.

Ivona Burić

direktorica, viša stručna suradnica

Za svojih studentskih dana čula sam za sastanak koji je organizirala Hyla, tada se još zvala Hrvatsko herpetološko društvo – Hyla. Znala sam da se su aktivni u zaštiti vodozemaca i gmazova, a ja sam željela naučiti nešto više o gušterima pa se učinila kao dobra prilika. Tako sam krenula volontirati u Udruzi i ići na terene po cijeloj Hrvatskoj. Što da vam kažem....osvojilo me na prvu. 🙂
Za diplomski rad sam radila istraživanje na planinskom žutokrugu, zmiji otrovnici. To je najmanja otrovnica Europe, endem Dinarida za koju prije desetak godina nismo ni znali gdje sve dolazi u Hrvatskoj. Za potrebe diplomskog rada provela sam više od 80 terenskih dana na travnjacima Velebita s najljepšim pogledom na Paklenicu i more. Iako su gušterice bile moja prva ljubav, malo sam ih zapostavila, ali vratila sam im se nakon što sam upisala doktorski studij biologije na PMF-u u Zagrebu. Za doktorat radim istraživanje biologije i ekologije mosorske gušterice, stenoendema Sjevernog Balkana te njen suodnos s drugim lacertidnim vrstama gušterica koje dolaze na istom staništu. Tako sam opet završila na planini, ali ovaj put malo južnije.
Osim herpetologije, zanimaju me i leptiri, vretenca i spelologija te sudjelujem u različitim istraživanjima unutar Udruge. Zaposlena sam u Hyli od 2012. godine, trenutno sam direktorica i viša stručna suradnica za herpetologiju.
Kada sam završila fakultet i krenula raditi u udruzi mislim da je većina moje okoline bila sumnjičava i da nisu vjerovali da je moguće radit u njoj. Nadam se da sad imaju drugačije mišljenje, a rad s mladim, stručnim i dinamičnim timom, neograničene mogućnosti edukacije i usavršavanja te nezaobilazna terenska istraživanja su najveće prednosti rada u Udruzi. Inspirira me i veseli kada vidim kako je Hyla, ali i druge nevladine organizacije, napredovala i kako se aktivno radi na zaštiti prirode i vrsta, edukaciji šire javnosti i stručnim istraživanjima pojedinih skupina ili vrsta.
Moja glavna okupacija je moja mala curica koja je preokrenula sve pa su koncerti, duža putovanja i druženja s prijateljima malo pala u drugi plan. Sada slobodno vrijeme provodim s obitelji, često planinarimo i planiramo svoje buduće dogodovštine.

Najdraže mjesto: trenutno Gorski kotar
Najdraža vrsta: Vipera ursinii (Bonaparte, 1835) - planinski žutokrug, Dinarolacerta mosorensis (Kolombatović, 1886) - mosorska gušterica, Proterebia afra dalmata Godart, 1824 - dalmatinski okaš... pa teško je to odlučiti...

dr. sc.

Toni Koren

viši stručni suradnik

Moj dolazak u Hylu u 2014. godini bio je svojevrsni povratak kući, budući da sam još davne 2009. godine bio jedan od prvih zaposlenika udruge. Stvari o kojima smo sanjali tada, za vrijeme studentskih dana, pred gotovo deset godina, postale su zbilja, te danas imam priliku raditi baš ono što volim – istraživati bioraznolikost Hrvatske.
Moj profesionalni rad prvenstveno je vezan uz faunu Hrvatske i okolnih država, a u svojoj sam se karijeri okušao u istraživanjima kornjaša, leptira, vodozemaca i gmazova pa čak i sisavaca na kojima sam i doktorirao. Ipak, moja najveća ljubav su leptiri. Tijekom toplog vremena dane provodim šećući prirodom i istražujući i fotografirajući danje leptire dok su noći rezervirane za istraživanja noćnih leptira uz svjetlost UV sijalica. Obožavam fotografiju, pogotovo fotografiranje kukaca te smatram da je to najbolji način za približiti nedovoljno poznat svijet kukaca široj javnosti. U svojem radu uvijek pokušavam ići korak dalje, tako da svako istraživanje bude tek dio veće priče odnosno slagalice o raznolikosti i ugroženosti leptira naše zemlje. Nadam se da će trud koji danas ulažemo u budućnosti rezultirati boljom zaštitom i upravljanjem zaštićenim vrstama i područjima.
Spas od posla tražim u bespućima fantastike, znanstvene fantastike, ali i drugih žanrova književnosti. U zadnje dvije godine ušao sam i u svijet društvenih igara, za kojeg smatram da je jedan od najboljih načina provođenja slobodnog vremena uopće.

Najdraže mjesto: Zarečki krov
Najdraža vrsta: Papilio alexanor Esper, 1800 - južni lastin rep

mag. biol. exp.

Ana Štih

viša stručna suradnica

Svoj životni put s Hylom započela sam 2013. godine kao pripravnik na stručnom osposobljavanju. Sjećam se kao danas razgovora kojim su mi obznanili da sam primljena na posao – neopisiv osjećaj sreće i ostvarenje dječjih snova koje sam razvijala gledajući razne prirodoslovne dokumentarce i listajući album Životinjsko carstvo.
Rad u Udruzi vrlo je zanimljiv, nepredvidljiv i nikako monoton. Uočavanje problematike, stvaranje ideje te razvijanje vlastitih projekata po meni je najljepši dio posla i ono što mi svakodnevno daje elan za odlazak u ured. Još ako k tomu dodamo spoj terenskog i uredskog rada, mislim da sam trenutno zaposlena na pravome mjestu.
Moja ogromna strast su vretenca. Upoznala sam se s njima prvi put 2011. godine i od tada im nedam mira. Mnoge ljude fascinira njihova brzina i predivne boje, ali kako slatkovodni ekosustavi, koji su bitni za njihovo razmnožavanje i razvoj, velikom brzinom nestaju, nećemo im se moći još dugo diviti. Zbog proučavanja vretenaca, srcu su mi sve više prirasla i slatkovodna staništa. Nadam se da ćemo kolege i ja svojim djelovanjem barem malo doprinijeti njihovoj zaštiti i boljem upravljanju te omogućiti da i naredne generacije ostanu fascinirane svim bićima koja ih naseljavaju.
Moja je druga ljubav riječna kornjača, vrsta s kojom sam se prvi put susrela još kao studentica i to na jednom od prvih terena s Hylom. Te 2009. godine, dok sam gacajući po kanalu lovila riječne kornjače, nisam niti pomislila da će ta vrsta za nekoliko godina postati okosnica moga doktorskog rada i tema većine mojih istraživanja. Danas se s timom mladih ljudi bavim njenom zaštitom te sam vrlo sretna i zahvalna što više nisam samo pasivni promatrač dokumentaraca, već aktivni igrač u igri koju zovemo zaštita prirode.
Slobodno vrijeme najviše volim provoditi na rolama ili biciklu. Osjećaj slobode dok juriš po cesti tjera me da svaki dan iznova iz podruma izvučem svoje prijevozno sredstvo i krenem po novu dozu sreće. U posljednjih godinu dana zavoljela sam jako društvene igre te odjeća u ormaru polako prepušta mjesto raznolikim kutijama s kartama, mapama i šarenim figuricama. Također volim plesati i skakutati te me stan u prizemlju spašava od stalne zvonjave susjeda. Navečer se najčešće zabavljam čisteći kavez dvjema štakoricama i vodenoj kornjači.

Najdraže mjesto: balkon stare kuće u Zagorju s pogledom na predivne zagorske brege
Najdraža vrsta: vretence Cordulia aenea (Linnaeus, 1758) – močvarni smaragd

mag. biol. exp.

Katarina Koller Šarić

viša stručna suradnica

Djetinjstvo i ranu mladost provela sam više manje uobičajeno, škola, osnovna, srednja, a u slobodno vrijeme najviše sam voljela otići kod bake i dede na selo. Tamo sam uz poljoprivredne aktivnosti uživala u nogometu, hokeju, pucanju iz pračke ili pak igranju rata.
Unatoč tome, još sam u osnovnoj školi znala da želim raditi nešto u biologiji. Snove sam počela slijediti upisom na Prirodoslovno-matematički fakultet kada se sve okrenulo naglavačke. Tereni i istraživanje životinja postali su mi glavna preokupacija. Ali sve je to bilo u granicama normale dok nisam trebala početi pisati diplomski rad. Prvotna zamisao je bila da tema bude nešto na žabama, ali onda sam saznala za projekt o čovječjoj ribici koji je Hyla taman započinjala. U ovu vrstu sam se momentalno zaljubila. Kolika je ta ljubav bila, jasno je iz daljnje priče. Ubrzo nakon saznanja o ovom kul projektu zaputila sam se u Speleološki odsjek Velebit i upisala speleološku školu. Od tada, pa do danas, svi moji vikendi, slobodno i poslovno vrijeme bili su rezervirani ili za istraživanje čovječje ribice ili špilja i jama diljem Hrvatske. Prijatelji su mi čak počeli „zavidjeti“ jer nisu mogli vjerovati da mi je hobi zapravo posao ili da mi je posao hobi?! Prestali su mi zavidjeti kada sam se uključila u istraživanje planinskog daždevnjaka u Gorskom kotaru. Naime, špica istraživanja je noću, usred šume koja je poznata po medvjedima i lisicama, s time da je poželjno da pada i kiša. E u takvim uvjetima planinski daždevnjaci izlaze iz svojih skrovišta. Ova i sva druga istraživanja po prostranstvima Dinare, šarenilu livada i bespućem otoka čine me neizmjerno zahvalnom što sam dio Hylinog tima.
Slobodno vrijeme mi je teško definirati, odnosno razdvojiti od svega ostalog kada zapravo uživam radeći. Jako volim bicikl, ali ga ne vozim u slobodno vrijeme, već ga koristim kao osnovno prijevozno sredstvo do posla. Kada nisam poslovno u prirodi, slobodno vrijeme provodim sa suprugom i moja dva patuljka upravo na planini, u jami, na nekoj od prekrasnih staza na Velebitu ili samo ljenčareći na nekom od prekrasnih otoka.

Najdraže mjesto: proplanak ispod vrha Sv. Bartolomej s pogledom na more na Cresu, ili možda Tatekova koliba na Stapu (Velebit)
Najdraža vrsta: Proteus anguinus Laurenti, 1768 - čovječja ribica

Boris Lauš

viši stručni suradnik

Nekako me sve u životu vodilo na ovakav tip posla. Odrastao sam na dvije rijeke – Krki i Mrežnici te sam od malih nogu provodio jako puno vremena u prirodi, istražujući žabe, guštere, ribe te razne kukce. Igrom slučaja sam završio u Zagrebu, gdje sam saznao za udrugu Hyla. Učlanio sam se 2008., i tada donio odluku da se posvetim ovoj udruzi. Prošao sam kroz mnoge funkcije, od člana upravnog odbora, predsjednika, administratora, a trenutno radim ono što najviše volim – suradnik sam za terenska istraživanja herpetofaune, entomofaune i staništa.
Iako radim na različitim skupinama životinja, trenutno sam zaljubljen u kornjaše! Ova skupina je nepravedno zapostavljena u istraživanjima, bogata je vrstama i još bogatija nepoznanicama. No tim veći izazov! U radu s kornjašima potrebno je mnogo učenja, mnogo komunikacije s inozemnim stručnjacima, mnogo dana na terenu i mnogo dana i noći nad mikroskopom.
Generalna vodilja u ovome poslu mi je upoznati našu bioraznolikost, razumjeti tu krhku ravnotežu između živih organizama u prirodi te prenijeti znanje našoj javnosti. Iskreno se nadam da će istraživanja i napori naše udruge doprinijeti boljem poznavanju i zaštiti rijetkih i ugroženih vrsta.
U slobodno vrijeme … haha, što je to slobodno vrijeme!? Pokušavam, trenutno neuspješno, naći najbolji balans između moje dvije ljubavi – ovog posla i moje obitelji. Kad god mogu povedem svoju suprugu i dvoje malih sinova negdje u prirodu, svi uživamo u takvim izletima.

Najdraže mjesto: planine Hrvatske
Najdraža vrsta: Ne mogu se odlučiti za vrstu, općenito su mi najdraži saproksilni kornjaši.

mag. oecol.

Jelena Babić

stručna suradnica

Od malih nogu sam velikih očiju gledala gospodina Davida Attenborougha i upijala čudesan svijet prirode u njegovim dokumantarcima. Moja ljubav prema zaštiti prirode i bogatstvu živog i neživog svijeta nije se ugasila do dana današnjeg. Zato sam i upisala Znanosti o okolišu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
U Udruzi Hyla zaposlena sam od 2018. na mjestu stručne suradnice. Kao i svim mojim kolegama, posao mi ovisi o sezoni. Preko zime sjedim u uredu i pišem, tipkam i još malo pišem, dok u toplijem dijelu godine ured zamjenjuju livade i šume te trčanje s entomološkom mrežicom.
Trenutno mi je osim entomologije, velika ljubav održivi razvoj. Smatram da je održivi način života svakog pojedinca, a pogotovo nekoga tko je biolog, neophodan za zaštitu prirode. Prenošenje znanja o očuvanju okoliša i ljubavi za prirodom na mlađe generacije veliki mi je izazov, ali i veliki gušt. Smatram da sam puno postigla ako barem jedno dijete osvijestim o važnosti očuvanja prirode. Malim koracima do velikih ciljeva.

Najdraže mjesto: to je tajna
Najdraža životinja: Felis catus Linnaeus, 1758 - mačka

mag. oecol.

Bruno Schmidt

stručni suradnik

Tijekom studiranja na PMF-u u Zagrebu uvijek sam težio novim izazovima i iskustvima. Posebno su me zanimali gmazovi i vodozemci te sam se zbog toga i zaputio stručnjacima za tu skupinu u Udrugu Hyla još 2014. godine te postao njihov član. Iako je moj interes za ove skupine oduvijek bio gledan poprijeko te su me često pitali: “Zar se zbilja želiš baviti time?“, želja za novim znanjima o njima nikad nije prestala! Daljnjim radom stekao sam mnogo iskustva te se naposljetku i zaposlio u Udruzi 2018. godine.
Kada sam službeno počeo raditi u Udruzi, saznao sam da je posao biologa puno teži nego što mi se isprva činilo. Potrebno je mnogo strpljenja i dobre volje jer je svaki radni dan drugačiji i postavlja nove prepreke i izazove. Najbolji dio posla (ali i najizazovniji) je terenski dio istraživanja koji se odvija tijekom većeg dijela godine. Upravo sam kroz isti mnogo naučio te proputovao veći dio Hrvatske i tako imao prilike dospjeti u mjesta gdje nisam nikada bio. Time sam iz prve ruke upoznao koliko su neke životinje ugrožene zbog nas ljudi, što mi je dalo još više motivacije da postanem bolji stručnjak u ovom području.
U slobodni vrijeme kuham, bavim se sportom te provodim vrijeme s prijateljima.

Najdraže mjesto: Biokovo, Lastovo
Najdraža životinja: Salamandra salamandra Linnaeus, 1758 - pjegavi daždevnjak

mag.biol.exp.

Daria Kranželić

stručna suradnica

Kao mala voljela sam sve životinje te sam puno vremena provela igrajući se sa svojim ljubimcima. Gledajući seriju Steve Irwin-a i puno dokumentaraca zavoljela sam gmazove, pogotovo zmije. To je razlog što sam nakon srednje škole upisala biologiju na PMF-u.
Prvi sam put čula za Udrugu Hyla, koja je tada bila Hrvatsko herpetološko društvo – Hyla, u studentskim danima kada sam bila član herpetološke sekcije u Udruzi studenata biologije – BIUS. Tada sam krenula na njihova predavanja i jako mi se svidjelo to što rade te sam odlučila detaljnije upoznati njihov rad. Počela sam volontirati u Udruzi i krenula s njima na terene.
Nakon što sam 2019. godine završila diplomski studij na biološkom odsjeku PMF-a, zaposlila sam se u Udruzi kao pripravnik. Time mi se ostvarila velika želja da se bavim terenskim istraživanjima vodozemaca i gmazova. Tereni su mi najdraži dio ovog posla jer sam na taj način proputovala gotovo cijelu Hrvatsku i upoznala neka mjesta za koja vjerojatno ne bih nikada ni čula da ne radim ovaj posao. Također, ni jedan dan na terenu nije isti te svaki nosi posebne izazove koji me potiču da učim nove stvari i da se riješim svojih strahova.
U slobodno vrijeme se bavim planinarenjem i svojim ljubimcima.

Najdraže mjesto: Biokovo i Zagorje
Najdraža vrsta: Zamenis situla (Linnaeus, 1758) - crvenkrpica

Stella Turnšek

administrator

U Hyli radim od 2018. na mjestu administratora, koordinatora za volontere i jedinog ne-biologa u Udruzi. Od malena su me zanimale humanističke znanosti te sam iz tog razloga upisala Pravni fakultet u Zagrebu. Od zmija sam bježala, od žaba okretala glavu, a kukaca se plašila. Pitate se kako sam završila u Hyli i što pobogu ovdje radim? Zanimala me priroda, rad nevladinih udruga u očuvanju bioraznolikosti, kao i potreba za zaštitom prirode zbog sve većeg štetnog utjecaja ljudi na okoliš. Tako sam i došla do Hyle.
Premda sam isprva bila zadužena za uredske poslove, zbog obujma posla i količine projekata počela sam uskakati kao ispomoć na terenskim istraživanjima. Upravo tako su mi tereni postali jedan od dražih dijelova ovog posla jer sam uspjela upoznati dijelove Hrvatske koje nisam mislila da ću ikad imati priliku vidjeti te još više spoznala važnost očuvanja prirode. Najveći uspjeh u Hyli? Na terenima sve tiše vrištim kad vidim zmiju.
U slobodno vrijeme volim čitati i putovati.

Najdraže mjesto: Biokovo
Najdraža životinja: Podarcis siculus (Rafinesque, 1810) - primorska gušterica i Felis silvestris catus - domaća mačka