Vodozemci su prvi kopneni kralježnjaci koji su napustili vodena staništa. Međutim, nisu potpuno neovisni o njima, već jedan dio svog života provode u slatkim vodama, najčešće u ličinačkom stadiju.

Drugi dio života provode više-manje na kopnu kao odrasle jedinke, a u vodu se vraćaju samo prilikom razmnožavanja. Naravno, postoje i iznimke pa su tako neki tolerantni na bočatu vodu, a postoje i rijetki koji ne trebaju vodu za razmnožavanje te su isključivo kopnene životinje.

Glavna je odlika vodozemaca vlažna i tanka, polupropusna koža. Za razliku od njih, gmazovi su prvi pravi kopneni kralježnjaci koji su tijekom svoje evolucije razvili dodatne strukture koje im omogućuju uspješno naseljavanje kopnenih staništa i neovisnost od vodenih staništa. Glavna je odlika gmazova koža prekrivena ljuskama koje ih štite od mehaničkih ozljeda i pretjeranog isušivanja. Njihova jaja zaštićena su vapnenačkim ovojem te je sam embrio zaštićen od vanjskih utjecaja i isušivanja. Tako čak i vrste koje žive u vodi, poput slatkovodnih i morskih kornjača, svoja jaja polažu u pijesak ili rahlu zemlju na kopnu.

Gmazovi, kao i vodozemci, spadaju u ektotermne životinje, što znači da je temperatura njihovog tijela vezana uz temperaturu okoliša. Kako bi podigli temperaturu svog tijela gmazovi se namjerno izlažu suncu, odnosno sunčaju, često na stijenama. Vodozemci i gmazovi nastanjuju sve kontinente osim Antarktike, a do sada je opisano više od 6 500 vrsta vodozemaca i više od 10 000 vrsta gmazova.

S obzirom na svoju površinu, Hrvatska spada u najbogatije europske države po broju vodozemaca i gmazova. Do sada je na području Hrvatske zabilježena prisutnost 21 vrste vodozemaca te 39 vrsta gmazova. Kopnena Hrvatska, pogotovo močvarna staništa poput Kopačkog rita i Lonjskog polja te poplavne šume poput Turopolja i Žutice dom su većine vrsta vodozemaca naše zemlje. Tu nalazimo skrivene kutke u kojima mužjaci močvarnih žaba netom prije parenja poprime plavu boju te dodatno krase privremene lokve i jezera. Planinske bukove šume Gorskog kotara dom su za rijetko viđenog planinskog daždevnjaka, a Motovunska šuma za skrovitu i ugroženu talijansku smeđu žabu.

U kontinentalnom dijelu zemlje brojnost gmazova mnogo je manja od sredozemnog dijela. Većina naših gmazova obitava u toplim i kamenitim predjelima našeg priobalja. Tu nalazimo i najveći broj zmija te mnoge vrste guštera poput endemične oštroglave gušterice. Planinski vrhovi skrivaju dodatne vrste gmazova poput velebitske ili mosorske gušterice te najmanje europske zmije otrovnice, planinskog žutokruga.

Ugroženost i zaštita

Vodozemci i gmazovi su se, zbog sličnih životnih navika, u prošlosti, a čak i danas, zajedno istraživali u sklopu znanosti koju nazivamo herpetologija. Vodozemci su danas najugroženija skupina kralježnjaka na Zemlji te se smatra da ih je čak 41 % u nekoj od kategorija ugroženosti. Budući da uglavnom nisu vezani za vodena staništa, ugroženost gmazova teže je odrediti, no smatra se da je danas ugroženo oko 20 % vrsta. Gmazovi su podložni vrlo sličnim ugrozama kao i vodozemci, ali na neke su manje osjetljivi zbog svoje kože prekrivene ljuskama te jajima dodatno zaštićenim čvrstim vapnenačkim ovojem. Uzroka ugroženosti vodozemaca i gmazova je mnogo, dok je možda najbitniji među njima nestanak staništa na kojima žive. Ostale, ne manje bitne ugroze, su unošenje invazivnih stranih vrsta, stradavanje na prometnicama, zarazne bolesti koje se zbog ljudskog faktora šire s jednog područja na drugo vrlo velikom brzinom, pretjerano komercijalno iskorištavanje te klimatske promjene koje uzrokuju produžena razdoblja suše zbog kojih se životni ciklusi vodozemaca i gmazova narušavaju.

Dodatno, vodozemcima problem predstavlja i njihova osjetljiva koža koja reagira već na male promjene u kvaliteti okoliša što s vremenom može dovesti do izumiranja cijelih populacija. Gmazovi, a posebno zmije, žrtve su predrasuda te se usprkos zakonskim zaštitama nepotrebno ubijaju uslijed straha i loše educiranosti.

Na području Hrvatske, čak 16 od 60 vrsta vodozemaca i gmazova spada u neku od kategorija ugroženosti ili kategoriju svojti za koje nema dovoljno podataka za procjenu njihove ugroženosti, dok se dodatnih 16 vrsta smatra gotovo ugroženim (NT). Tako veliki broj ugroženih vrsta zahtjeva aktivno djelovanje u cilju njihove zaštite.

Hyla i herpetofauna

Od samog osnutka pa sve do 2014. godine glavna djelatnost Udruge (tadašnje Hrvatsko herpetološko društvo – Hyla) bila je istraživanje i zaštita vodozemaca i gmazova Hrvatske i regije. Danas se Udruga bavi puno širim spektrom djelatnosti, uključujući vodozemce i gmazove, vretenca, leptire i određene vrste iz skupine kornjaša. Udruga Hyla redovito provodi projekte istraživanja njihove ekologije, distribucije, praćenja stanja (monitoring) te obnove staništa.

Osim toga sudjelujemo u izradi i provedbi nacionalnih programa praćenja stanja Natura 2000 vrsta, primjerice riječne kornjače, Mauremys rivulata, ivanjskog rovaša, Ablepharus kitaibelii i lombardijske smeđe žabe, Rana latestei, u pisanju stručne podloge za izradu planova upravljanja s akcijskim planom za riječnu kornjaču i prijedloge planova upravljanja invazivnim vrstama poput crvenouhe kornjače, Trachemys scripta. Sve aktivnosti koje se provode na ovoj skupini životinja imaju cilj povećati znanje i svijest o njihovoj važnosti i ugroženosti te znanstveno utemeljenim pristupom dugoročno zaštititi sve vrste vodozemaca i gmazova naše zemlje.

Publikacije i promotivni materijali

Proteus
Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske
Vodozemci i gmazovi u Varaždinskoj županiji
Riječna kornjača - skroviti stanovnik južne Hrvatske
Zmije Hrvatske - priručnik za određivanje zmija