Paradoks aksolotla: brojan, a ugrožen

Glavni  lik ovog članka je neobična vrsta daždevnjaka, aksolotl (Ambystoma mexicanum) iz roda Ambystoma. Njegov je slučaj samo još jedan u nizu tragičnih primjera negativnog utjecaja čovjeka na prirodu, od uništavanja staništa i zagađenja, do širenja invazivnih vrsta i neodrživog iskorištavanja prirodnih resursa. Ipak, odlučila sam o njemu pisati jer unatoč svim izazovima predstavlja pozitivan primjer koji pokazuje kako dobrobit lokalne zajednice i osjećaj ponosa mogu biti ključni za razvoj uspješnih metoda zaštite prirode.

Karizmatične vrste najčešće su upečatljive životinje, poput sisavaca ili ptica, koje lako privlače pažnju i podižu svijest javnosti te olakšavaju prikupljanje financijskih sredstava za zaštitu vrsta i staništa. U projektima zaštite prirode vodozemci se rijetko smatraju karizmatičnim vrstama. Ipak, aksolotl se izdvaja od ostalih po nizu jedinstvenih bioloških osobina i kulturnog značaja. U aztečkoj mitologiji imao je značajnu ulogu i simbolično je povezan s bogom Xolotlom, a i danas je važan dio meksičke kulture i ekonomije.

Foto: Canva

Njegova globalna popularnost dovela je i do toga da se aksolotl često drži u zatočeništvu, u akvarijima ili kao kućni ljubimac.

Iako se držanje egzotičnih vrsta može činiti bezazlenim, ono često stvara ozbiljne probleme za divlje populacije i čitave ekosustave; od izlova jedinki iz prirode do njihovog puštanja  na lokacijama na kojima prirodno ne žive. Aksolotl ima veliku važnost i kao modelni organizam u raznim znanstvenim istraživanjima. Kako bismo razumjeli zašto je toliko cijenjen, važno je objasniti njegove jedinstvene biološke osobine – neoteniju i sposobnost regeneracije. Za razliku od većine daždevnjaka, koji tijekom metamorfoze prelaze iz vode na kopno i gube vanjske škrge i repnu peraju, aksolotl zadržava vodeni način života i postiže spolnu zrelost u ličinačkom stadiju u kojem ostaje cijeli život. Osim toga, aksolotl ima nevjerojatnu sposobnost regeneracije složenih struktura, poput srca, pluća, živčanog sustava, crijeva, čeljusti, udova i leđne moždine. Zbog ovih osobina, aksolotl je postao važan model u znanstvenim istraživanjima u području evolucije, regeneracije, metamorfoze, endokrinologije, transplantacije i brojnih drugih disciplina. [2,3,5,6]

Sve navedeno omogućilo je da aksolotl ostane u fokusu znanstvene zajednice i javnosti.

Kako je aksolotl izgubio svoje stanište?

Aksolotl je nekad bio široko rasprostranjen u području središnjeg Meksika, unutar sustava visokogorskih jezera, gdje je danas kritično ugrožena endemska vrsta. Kako bi se smanjile poplave, kroz povijest su neka od jezera u kojima je živio isušena, a danas je Xochimilco jedino veće preostalo jezero. Smatra se da se poljoprivreda na području jezera Xochimilco razvila još prije doba Asteka (oko 1000 godina pr. Kr.), dok se intenzivniji oblik poljoprivrede pojavio nakon osnivanja aztečkog glavnog grada Tenochtitlan početkom 14. stoljeća. Asteci su zbog uzgoja hrane od mulja i bilja na jezeru gradili umjetne otoke, poznate kao chinampas. S vremenom je nastao složen sustav kanala koji okružuju te otoke, stvarajući vodena staništa bogate bioraznolikosti, pritom stvarajući idealne uvjete za aksolotla.

Vodena staništa oko Xochimilca počela su postupno propadati nakon pada Astečkog carstva, a intezitet propadanja naglo se povećao s brzom urbanizacijom područja koja je stvorila veliki pritisak na opskrbu vodom. Na jezeru je danas smješten glavni grad Mexico City, pa je ono i dalje pod snažnim pritiscima urbanizacije, fragmentacije i gubitka staništa, onečišćenja i invazivnih vrsta. Fragmentacija staništa, promjene u korištenju zemljišta i preoblikovanje krajolika mijenjaju prirodne vodene tokove te smanjuju povezanost između populacija aksolotla koja je doživjela drastičan pad. [1,2,4,5,7,8,11]

Brojnost aksolotla 1998. godine bila je procjenjena na 6000 jedinki po km², dok je danas manje od 35 jedinki po km².  Nekada velike i povezane populacije sada su svedene na male, izolirane skupine s niskom genetskom raznolikošću i ograničenim mogućnostima oporavka.

Prijetnje i mjere zaštite

Očuvanje vrsta u njihovom prirodnom staništu je idealna strategija, ali u izrazito degradiranim ekosustavima, kao što je slučaj sa posljednjim prirodnim staništem aksolotla, treba razmatrati i druga rješenja. Znanstvenici su razvili niz programa zaštite aksolotla, a ona uključuju obnovu staništa, translokaciju, reintrodukciju, odstranjivanje invazivnih predatora i izgradnju skloništa. Translokacija se odnosi na premještanje jedinki iz ugroženih staništa u ona obnovljena ili umjetna, dok se reintrodukcijom ponovno naseljavaju područja iz kojih su ranije nestali. Programi translokacije i reintrodukcije smatraju se važnim alatom u zaštiti prirode, a takvi programi često su povezani s uzgojem u zatočeništvu i naknadnim puštanjem jedinki u prirodu. Ipak, te mjere su ponekad kontroverzne zbog visoke smrtnosti slabije prilagođenih uzgojenih jedinki na staništa u divljini.

Zbog toga je Nacionalno autonomno sveučilište Meksika uspostavilo populaciju aksolotla u umjetnoj močvari  „La Cantera Oriente“ kao privremeno stanište u kojem se životinje mogu razmnožavati, rasti, loviti i učiti izbjegavati predatore prije povratka u prirodu. No, znanstvenici naglašavaju da dugoročni uspjeh translokacije i reintrodukcije ovisi o detaljnim analizama i obnovi prirodnih staništa. Dodatni izazov je i vrlo niska genetska raznolikost: divlje populacije aksolotla su male i genetski osiromašene, a većina jedinki u zatočeništvu potječe od samo 34 životinje donesene u Pariz 1863. godine. Zato je važno pažljivo planirati genetiku populacije i spriječiti daljnji gubitak raznolikosti. Rizik predstavljaju i bolesti iz zatočeništva koje bi bile pogubne za postojeće populacije, zbog čega je potrebno provoditi stroge zdravstvene provjere i razvijati dobro osmišljene strategije reintrodukcije.[2,5,8,9,11]

Osim fragmentacije, nestanka staništa i zagađenja, jedna od glavnih prijetnja za aksolotla u prirodnom staništu su invazivne vrste riba. Tijekom druge polovice prošlog stoljeća, u jezero Xochimilco introducirane su tilapija (Oreochromis niloticus) i šaran (Cyprinus carpio) radi akvakulture. Ove vrste su u kompeticiji s autohtonim vrstama za stanište i hranu, a dodatno ugrožavaju populacije aksolotla jer se hrane njihovim jajima, larvama i juvenilnim jedinkama. Osim što ove invazivne ribe predstavljaju izravne prijetnje aksolotlima, dodatno narušavaju ekosustav smanjujući kvalitetu vode i povećavajući njezinu zamućenost. Naime, uspješna obrana aksolotla od predatora ovisi o njegovoj sposobnosti da ih uoči i reagira na opasnost, tako da smanji kretanje i potraži zaklon. S ciljem rješavanja ovog problema, 2004. godine pokrenut je projekt sustavnog izlova invazivnih vrsta riba. U projekt su bili uključeni i lokalni ribari, a između 2006. i 2008. iz jezera se uklanjalo više od sedam tona ribe tjedno. Iako je ovaj zahvat imao pozitivan učinak, nije uspio zaustaviti pad populacije aksolotla što pokazuje da na pad populacije aksolotla utječe više čimbenika, a ne samo invazivne vrste. [1,5,10,11]

Kako bi se obuhvatili svi aspekti problema, pokrenut je projekt poznat pod nazivom „Chinampa Refugio“, u kojem je cilj stvoriti obnovljena staništa i sigurna utočišta koja uzimaju u obzir više ekoloških  čimbenika i stvaraju povoljne uvjete za suživot čovjeka i aksolotla. [4,8]

Chinampa Refugio – kada zajednica i znanost surađuju zajedno

Kao odgovor na zagađenje vode i degradaciju staništa Laboratorij za ekološku restauraciju na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika od 2004. godine provodi projekt u suradnji s lokalnim farmerima. Cilj projekta je oživjeti tradicionalne i ekološke metode uzgoja hrane koje su preduvjet za stvaranje sigurnih utočišta za aksolotla. Program se temelji na postavljanju jednostavnih prirodnih filtara od šljunka i vodenih biljaka na ulazima u kanale. Ti filtri sprječavaju ulazak invazivnih ribljih vrsta, te istodobno poboljšavaju kvalitetu vode. Takva obnovljena staništa omogućuju prirodnu migraciju aksolotla, ali mogu služiti i za translokaciju jedinki iz drugih područja, čime se povećava šansa za oporavak populacija.

U ovim utočištima zabilježen je porast populacije, kao i ukupno zdravlje jedinki. Strategija obnove temelji se na stvaranju zdravog ekosustava koje bi na kraju rezultiralo većim urodima i stabilnijim prihodima lokalnim farmerima, što bi ih dodatno poticalo na sudjelovanje i proširivanje mreže utočišta. [4,8]

U Hrvatskoj, u podzemnim staništima dinarskog krša, živi slična tajanstvena vrsta s drukčijim ekološkim izazovima. Više o njoj u mom nadolazećem članku. Do čitanja!

Literatura:

1. Alcaraz, G., López-Portela, X., & Robles-Mendoza, C. (2015). Response of a native endangered axolotl, Ambystoma mexicanum (Amphibia), to exotic fish predator. Hydrobiologia, 753(1), 73-80. Dostupno na: https://link.springer.com/article/10.1007/s10750-015-2194-4
2. Bride, I. G., Griffiths, R. A., Meléndez‐Herrada, A., & McKay, J. E. (2008). Flying an amphibian flagship: conservation of the Axolotl Ambystoma mexicanum through nature tourism at Lake Xochimilco, Mexico. International Zoo Yearbook, 42(1), 116-124. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/228372648_Flying_an_amphibian_flagship_Conservation_of_the_Axolotl_Ambystoma_mexicanum_through_nature_tourism_at_Lake_Xochimilco_Mexico
3. De Groef, B., Grommen, S. V., & Darras, V. M. (2018). Forever young: endocrinology of paedomorphosis in the Mexican axolotl (Ambystoma mexicanum). General and comparative endocrinology, 266, 194-201. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0016648018301473
4. Fernández, T., Martinez-Meyer, E., & Zambrano, L. (2025). A connectivity analysis to find areas for habitat restoration of the axolotl (Ambystoma mexicanum) in its natural habitat. Urban Ecosystems, 28(2), 90. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/389709820_A_connectivity_analysis_to_find_areas_for_habitat_restoration_of_the_axolotl_Ambystoma_mexicanum_in_its_natural_habitat 
5. Griffiths, R. A., Graue, V., & Bride, I. G. (2003). The axolotls of Lake Xochimilco: the evolution of a conservation programme. Axolotl News, 30, 12-18. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/283712016_The_conservation_of_the_axolotl_Ambystoma_mexicanum_in_Xochimilco_Mexico_City_a_specieshabitat_action_plan
6. Hincapie, M., Carbonell-Medina, B., Arenas-Gomez, C. M., & Delgado, J. P. (2022). Ambystoma mexicanum, a model organism in developmental biology and regeneration: a colombian experience. Acta Biológica Colombiana, 27(1), 113-126. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/355120886_Ambystoma_mexicanum_a_model_organism_in_developmental_biology_and_regeneration_a_colombian_experience
7. Paradowski,, R. J. (2022). Draining of Lake Texcoco. Dostupno na:  https://www.ebsco.com/research-starters/history/draining-lake-texcoco
8. Ramos, A. G., Mena, H., Schneider, D., & Zambrano, L. (2025). Movement ecology of captive-bred axolotls in restored and artificial wetlands: Conservation insights for amphibian reintroductions and translocations. PloS one, 20(4), e0314257. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/391326020_Movement_ecology_of_captive-bred_axolotls_in_restored_and_artificial_wetlands_Conservation_insights_for_amphibian_reintroductions_and_translocations
9. Ramos, A. G., Mena‐González, H., & Zambrano, L. (2021). The potential of temporary shelters to increase survival of the endangered Mexican axolotl. Aquatic Conservation: Marine and Freshwater Ecosystems, 31(6), 1535-1542. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/351263341_The_potential_of_temporary_shelters_to_increase_survival_of_the_endangered_Mexican_axolotl
10. Von Bertrab, A., & Zambrano, L. (2010). Participatory monitoring and evaluation of a Mexico City wetland restoration effort. Ecological restoration, 28(3), 343-353. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/250231705_Participatory_Monitoring_and_Evaluation_of_a_Mexico_City_Wetland_Restoration_Effort
11. Voss, S. R., Woodcock, M. R., & Zambrano, L. (2015). A tale of two axolotls. BioScience, 65(12), 1134-1140. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/283766634_A_Tale_of_Two_Axolotls