I par fotografija čudo čine

Kako od par slika učitanih u Biologer.hr postati aktivni volonter?

Kao dugogodišnji planinar i ljubitelj prirode godinama sam hobistički fotografirao sve živo pa tako i leptire. Snimajući ova čudesna stvorenja doletio sam prije par godina i do Facebook grupe Leptiri Hrvatske / Lepidoptera of Croatia gdje sam objavio par svojih fotki. Malo pomalo počela su mi kroz komentare članova i admina grupe dolaziti latinska imena i dodatne informacije o leptirima koje sam slao. Objavu po objavu moje zanimanje se počelo širiti. S veseljem malog djeteta objavljivao sam svaku novu vrstu i otkrivao njene tajne – na kakvim staništima dolazi, koje su joj biljke hraniteljice, vrijeme kada leti i sl. Kroz grupu sam naučio dosta o ponašanju  određenih vrsta danjih leptira što me dovelo i do aplikacije Biologer.hr iza koje između ostalih stoji i Udruga Hyla.

Većinu svojih nalaza i determinacija vrsta počeo sam upisivati u aplikaciju da budem siguran u točnost. Ako bi nešto krivo determinirao uvijek bi dobio povratnu informaciju od admina. I tako se kroz nekoliko godina moje osnovno znanje iz poznavanja danjih leptira počelo širiti – ali ima tu još puno prostora za napredak. Zato sve svoje nalaze i dalje objavljujem na stranicama grupe i kroz aplikaciju Biologer – kao motivaciju za druge ljude.

Dodatni razlog za unos u bazu je to što se neki moj nalaz meni može činiti običnim i beznačajnim dok biolozima iza platforme Biologer može pomoći u njihovom znanstvenom radu i nastojanjima da se staništa i vrste bolje zaštite – iz podataka nas amaterskih entomologa, dolaze do vrijednih informacija o brojnosti, lokacijama i vremenu pojavljivanja pojedinih vrsta leptira. Jedan od takvih nalaza na koje sam ponosan je nalaz uskršnjeg leptira, Zerynthia polyxena uz zagrebački savski nasip.

S obzirom da nemam uvijek mogućnost otići negdje u planinu koristim svaku priliku u sezoni letenja za obilazak meni omiljenih obližnjih leptirskih točaka – poput savskog nasipa u Zagrebu, livada uz zagrebačku obilaznicu te livada i šikara uz Jarun. Nisam bio ni svjestan velike lokalne biološke raznolikosti sve dok nisam zastao, osluhnuo i zagledao se malo bolje.

Doživljaj „lova“ na nove i stare vrste leptira nadopunjujem i prateći njihove biljke hraniteljice. Kao dodatni bonus, uz leptire se svugdje oko mene nalazi i veliko bogatstvo ptica te ostalih kukaca poput kornjaša, pauka i vretenaca, a tu su i brojne i raznolike orhideje. U Hrvatskoj imamo veliku sreću da u šetnji prirodom možemo vidjeti leptire iz skoro svih porodica danjih leptira, od debeloglavaca, plavaca, šarenaca, lastinrepaca do bijelaca.

Ono što je meni nevjerojatno je da se i na najneočekivanijim lokacijama poput livada u Buzinu koje su doslovno 5-6 metara od zagrebačke obilaznice mogu vidjeti prekrasni primjerci plavaca poput kiseličinog vatrenog plavca (Lycaena dispar), malog vatrenog plavca (Lycaena phalaeas), točkastog vatrenog plavca (Lycaena tityrus), trnonogog plavca (Plebejus argus), sjajnog plavca (Plebejus argyrognomon), običnog plavca (Polyommatus icarus) – kao jednog od najbrojnijih kroz cijelu godinu, sve do malog strjeličara (Cupido minimus) i kratkorepog strjeličara (Cupido argiades). Na toj istoj lokaciji nemalo puta sam vidio naše najljepše predstavnike lastinrepaca poput prugastog jedarca (Iphiclides podalirius) i lastinog repa (Papilio machaon).

Spoznaja da se na primjer kiseličin vatreni plavac u Velikoj Britaniji vodi kao izumrla vrsta daje dodatnu vrijednost raznolikosti plavaca koju vidimo kod nas.

Ono što me brine je ugrožavanje staništa koje pratim zadnjih nekoliko godina. Primjetno je da se livade i šikare u samom Zagrebu i uz sam rub Zagreba nesmiljeno krče i pretvaraju u urbane cjeline poput poslovno stambenih centara, parkinga i prometnica. Dodatno me žalosti preuranjena košnja savskog nasipa gdje se ne daje prilika leptirima i drugim kukcima da odrade vrijeme parenja i polaganja jajašca već se prečesto kose i to skroz do tla. Tako sam ove sezone letenja vidio svega nekoliko jedinki uskršnjeg leptira i to u trajanju od samo sedam dana od kad sam prvi put primijetio da leti.

Ukratko, mislim da sam svoj hobi, radoznalost i ljubav prema prirodi i fotografiranju leptira dignuo na malo višu razinu kroz volontiranje u udruzi Hyla,  putem objava na društvenim mrežama i redovitim unošenjem fotografija i nalaza u aplikaciju Biologer. Preporučio bi isto svakom zaljubljeniku u prirodu.

I za kraj, još malo fotografija:

(Ako si želite svaki dan uljepšati fotografijama leptira, zapratite @ituzoiram na Instagramu, op.ur.)

Fotografije: Mario Žuti