Herpetofauna hrvatskih planina: Papuk

Ovaj je članak zamišljen kao prvi od mnogih kojima je cilj „prošetati“ hrvatskim planinama i upoznati njihove vodozemce i gmazove.

Osobno imam veliku ljubav prema ovim vrstama, a zanimljivo je kako se često možemo naći u njihovom prisustvu bez da to uopće znamo. Prva planina na koju krećemo je Papuk, a u nastavku ćete saznati ponešto o vrstama koje su se ovdje nastanile; o najmanjem hrvatskom gušteru, zmiji koja je simbol medicine, daždevnjaku prepoznatljivih šara i drugima.

Papuk se ističe iznimnom bioraznolikošću svoje flore i faune. Uz više od 1200 biljnih i gotovo 200 životinjskih vrsta (ne uključujući beskralježnjake!) ovaj park prirode jednostavno vrvi životom. Od navedenih vrsta, 11 čine vodozemci, a 8 gmazovi. Jedan od razloga za veliko bogatstvo vrsta jesu vrlo različita staništa na relativno malom području – od travnjaka i šuma, preko rijeka, potoka i jezera, pa sve do špilja, jama i ponora, Papuk je dom raznim zanimljivim vrstama.

Vodozemci

Uvjerljivo najprepoznatljiviji pripadnik herpetofaune Papuka jest pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra). Iako je ova vrsta aktivna pretežito noću i većinu svog dana provodi u vlažnim skrovištima, može ga se vidjeti i na otvorenom, često ujutro nakon kiše kada izlazi iz svog tipičnog obrasca kretanja. Ovaj vodozemac ima duguljasto crno tijelo s kratkim nogama i dugim repom, a prekriven je žutim do narančastim mrljama. Osim što lijepo izgleda, svojim jarkim pjegama upozorava na opasnost otrova koji luči. Iako nije smrtonosan, njegov otrov izaziva jaku iritaciju pa ga većina predatora izbjegava. Na ovom blogu, u članku Meline Tadić  možete saznati više o otrovnosti vodozemaca i gmazova u Hrvatskoj.

Na Papuku su prisutne i žabe, između ostalog zelena žaba (Pelophylax spp). Zelena žaba je široko rasprostranjena u Europi, a u Hrvatskoj se usko povezuje s kontinentalnom planinskom regijom. Uglavnom ju možemo vidjeti u barama i kanalima te sporo tekućim rijekama i potocima. Specifičnost ovih žaba jest da se navode samo kao pripadnice roda Pelophylax, jer je pojedine vrste vrlo teško međusobno raspoznati morfološki, pa se to čini putem istraživanja DNK. Nisu još provedena istraživanja koja bi pokazala koje su točno vrste zelenih žaba prisutne na Papuku.

Kada govorimo o žabama, valja spomenuti da se na Papuku može pronaći i žuti mukač (Bombina variegata). Njega ćemo obično prije čuti nego vidjeti što možemo pripisati obojenju njegova tijela; leđa su mu sivo smeđa i prekrivena bradavicama, te se tako savršeno uklapa u mulj u kojemu se skriva. Pogledamo li ga ipak s donje strane vidjet ćemo zanimljivo obojenje po kojem je dobio ime. Njegov je donji dio prošaran žutim i crnim upadljivim pjegama, slično kao kod pjegavog daždevnjaka. Kao i kod  daždevnjaka, upadljiva boja služi kao upozorenje. Žuti mukač iz bradavica na leđima luči slab otrov kojim se brani, a njime ne može ugroziti život čovjeku.

Gušteri

Na području brda Turjak na Papuku stanište je i najmanjeg guštera Hrvatske, ivanjskog rovaša (Ablepharus kitaibelii). Ova mala vrsta dužine do 12 cm jako je zanimljivog izgleda – zbog dugog tijela i iznimno malenih nogu teško je uočiti mjesto na kojem počinje njegov rep a završava trup. Za ovu je vrstu zanimljivo da kao ni drugi pripadnici njihovog roda nemaju očne kapke, što je obično značajka zmija. Još jedna osobitost je što se u Hrvatskoj mogu naći samo u već spomenutom uskom području parka prirode Papuk i na svega nekoliko lokaliteta u gradu Iloku, a razlog takve čudnovate rasprostranjenosti još je nepoznat.

Na Papuku možemo sresti i  livadnu guštericu (Lacerta agilis). Ova zdepasta vrsta ima kratke noge i zbijenu glavu te prošarani uzorak na leđima. Vidljiva je jasna razlika u izgledu mužjaka i ženki; mužjaci imaju zelene do žutozelene kukove (koji postaju intenzivnije obojeni u sezoni parenja) te i cijeli mogu biti obojeni zeleno, dok su ženke u pravilu sivo smeđe. Leđa u nekih jedinki neovisno o spolu mogu biti potpuno smeđa do crna. Iako se naziva „livadna“, ova gušterica se može naći na mnogo različitih tipova staništa. Unatoč tome, uz ivanjskog rovaša ona je jedan od rjeđih gmazova na području Parka, a u istraživanju provedenom 2009. godine bila je zabilježena na tek 3 od 15 istraživanih lokacija; Jankovac, Zvečevo i Svinjarevac.

Sljepić (Anguis fragilis) je beznogi gušter kojeg se često može zamijeniti za zmiju, također je stanovnik područja Papuka. Ovaj bezopasan gušter često nastrada jer ljudi na prvi pogled pomisle da je zmija. Aktivan je i danju i noću, a često ga nalazimo ispod kamenja u visokoj travi i u vlažnim područjima gdje hvata puževe. Ima izrazito dug životni vijek (do 30 godina) za što je moguće odgovorna njegova izvanredna prilagodba u izbjegavanju predatora. Istraživanje je pokazalo kako reagiraju već na miris jednog od svojih prirodnih neprijatelja, smukulje (Coronella austriaca) i to bijegom ili čak iskazivanjem obrambenog ponašanja.

Zmije

Uz spomen smukulje prikladno je nastaviti s informacijama o zmijama ovog područja; na Papuku boravi nekoliko vrsta, a posjetiteljima bi moglo biti zanimljivo da službeno ni jedna od njih nije otrovnica. Unatoč tome, postoje navodi o pojavi riđovke na području Parka prirode, ali nema konkretnih novih nalaza koji bi potvrdili njenu prisutnost.

Ukoliko sretnete zmiju sa šarama, znajte da se najvjerojatnije radi o prethodno spomenutoj smukulji (Coronella austriaca). Ova neotrovna vrsta često nastrada od ljudske ruke jer bude zamijenjena za riđovku (Vipera berus). Pri malo pomnijem promatranju možemo raspoznati ove dvije vrste bez većih problema. Smukulja, kao i riđovka, ima uzorak na leđima, no njezin se uzorak pojavljuje kao dva reda tamnijih pjega koje iza glave tvore „krunu“, dok je u riđovke taj uzorak prepoznatljiv cik-cak. Tijelo joj je sitnije i više duguljasto, a i sam izostanak trokutaste glave i vertikalnih uskih zjenica odmah nam govori da se radi o neotrovnoj vrsti. Smukulja je aktivna danju, ali vrlo vješta u skrivanju. Tako ju nećemo često vidjeti, pa čak ni kada se sunča. Aktivna je većinom za toplih oblačnih dana jer ne voli previsoke temperature. Jedna je od najrasprostranjenijih europskih zmija.

Od ostalih vrsta zmija na Papuku često vidimo ribaricu (Natrix tesselata) i bjeloušku (Natrix natrix) koje većinu vremena provode u vodi ili oko nje. Hrane se većinom vodozemcima i ribama. Ribarica, na engleskom nazvana „dice snake“ (kockasta zmija) izgledom je dostojna svoga imena – ima tamne pjege oblika sličnog kvadratu pravilno raspoređenih po tijelu. Bjelouška također ima opisno ime, pa se kod nje iza glave nalaze bijelo žute „uši“ sa svake strane koje su u kontrastu s njenim zeleno sivim tijelom.

Bjelica (Zamenis longissimus) je također jedna od vrsta zmija koje obitavaju na Papuku. Osim što se smatra jednom od najduljih vrsta zmija u Europi (kako joj samo ime kaže; longissimus), povezana je s mitovima o grčkom bogu liječništva Asklepiju tj. Eskulapu. Zato se i danas smatra da su zmije u simbolu medicine bjelice, a neki ih i nazivaju Eskulapovim zmijama.

Što kada ih susretnete?

Zbog velike raznolikosti staništa na Papuku se može naći još mnogo drugih pripadnika herpetofaune. Važno je znati da se radi o životinjama u čijoj prisutnosti svakako možemo uživati i kojima se možemo diviti, no ne smijemo ih uznemiravati, uzimajući ih iz njihovog prirodnog prostora ili prilazeći im preblizu. Sve vrste navedene u ovom članku spadaju u kategoriju zaštićenih ili strogo zaštićenih životinja, a ako ih zateknete mrtve, ozlijeđene ili bolesne, možete ispuniti obrazac za dojavu na stranici Zavoda za zaštitu prirode i okoliša i/ili se javiti čuvarima prirode koji djeluju na području Parka prirode Papuk koji će vas uputiti u daljnje postupanje.

Naposljetku, ako se odlučite za šetnju Papukom razmislite i o korištenju aplikacije Biologer, kojom lako možete zabilježiti vrste s kojima ste se susreli te doprinijeti znanju o ovim i drugim životinjama koje viđate u prirodi.

Fotografije: Arhiv Udruge Hyla

Literatura:

1. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (2025). Park prirode Papuk. Web stranica Parkovi Hrvatske. Dostupno na https://www.parkovihrvatske.hr/park-prirode-papuk-v2
2. Javna ustanova Park prirode Papuk (2024). Prirodna baština. Web stranica Parka prirode Papuk. Dostupno na https://www.pp-papuk.hr/o-nama/bastine/
3. Javna ustanova Park prirode Papuk (2025). Sitan ali dinamitan – najmanji gušter u Hrvatskoj. Web stranica projekta Geo priče UNESCO geoparka, Geo info centar. Dostupno na: https://geoinfocentar.com/ivanjski-rovas/
4. DZZP (2014). Stručna podloga zaštite prirode za prostorni plan područja posebnih obilježja PP Papuk. Državni zavod za zaštitu prirode. Dostupno na: https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Prostorno/Planovi/PPPPPapuk/PPPPOPP_Papuk_strucna_podloga.pdf
5. Jelić D., Kuljerić M., Koren T., Treer D., Šalamon D., Lončar M., Podnar-Lešić M., JanevHutinec B., Bogdanović T., Mekinić S., Jelić K. (2015). Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Republike Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode, Hrvatsko herpetološko društvo HYLA. Dostupno na: https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/03_prirodne/crvene_knjige_popisi/Crvena_knjiga_vodozemaca_i_gmazova_web.pdf
6. Jelić, D., Koller, K. (2014). Nacionalni program za praćenje stanja očuvanosti vrsta u Hrvatskoj – Ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelli). Dostupno na: https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/03_prirodne/monitoring_prog/FINAL%20Ablepharus%20kitaibelli%2010-15.pdf
7. BHHU-ATRA (2020). Sivi gušter: Lacerta agilis. Dostupno na: https://www.bhhuatra.com/en/species/reptiles/lacerta-agilis-1
8. D. G. Christiansen, K. Fog, B. V. Pedersen, J. J. Boomsma (2005). Reproduction and hybrid load in all-hybrid populations of Rana esculenta water frogs in Denmark
9. Šafarek G. (2022). Smukulja – mala, ali agresivna zmija. Blog „Priroda Hrvatske“. Dostupno na: https://prirodahrvatske.com/2019/05/12/smukulja-coronella-austriaca/
10. Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama. Narodne novine, br. 144/2013 (2013). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_144_3086.html
11. Zakon o zaštiti prirode. Narodne novine br. 80/2013 (2013). Dostupno na:  https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_80_1658.html
12. S. Kuzmin, T. Beebee, F. Andreone, B. Anthony, B.Schmidt, A. Ogrodowczyk, V. Ishchenko, N. Ananjeva, N.Orlov, B. Tuniyev, M. Ogielska, C. Miaud, J. Loman, D. Cogalniceanu, T. Kovács (2008). IUCN Red List of Threatened Species: Pelophylax esculentus. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/292642103_Pelophylax_esculentus_Edible_Frog
13. M. Vucić, M. Jelić, D. Jelić, B. Schmidt, F. Grandjean, G. Klobučar (2022). Insight into the diversity of water frogs (genus Pelophylax) in Croatia and the cryptic invasion of Balkan water frog Pelophylax kurtmuelleri. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/363924807_Insight_into_the_diversity_of_water_frogs_genus_Pelophylax_in_Croatia_and_the_cryptic_invasion_of_Balkan_water_frog_Pelophylax_kurtmuelleri
14. https://centar-velikezvijeri.eu/2022/08/08/zuti-mukac/
15. C. Cabido, A. Gonzalo, P. Galán, J. Martín, P. López. (2004). Chemosensory predator recognition induces defensive behavior in the slow-worm (Anguis fragilis). Canadian Journal of Zoology. Dostupno na: https://cdnsciencepub.com/doi/abs/10.1139/z04-023
16. F. Barišić, T. Bogdanović(2011). Gmazovi (Reptilia) Parka prirode Papuk. Hyla: Herpetological bulletin. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/en/file/169304