Gušteri u Hrvatskoj

Tko su naši ljuskavi susjedi?

Na sunčanom kamenu, u vrtu, među suhozidima ili na starim ruševinama – gušteri su česti, ali često zanemareni stanovnici hrvatskih krajolika. Iako nenametljivi i tihi, njihova prisutnost ima veliku ekološku važnost. Hrvatska je dom čak 17 vrsta guštera koji nastanjuju različita staništa – od planinskih područja i jadranskih otoka, do gradskih vrtova i netaknutih šuma [4, 5]. 

Za početak, naši gušteri pripadaju uglavnom jednoj od četiri porodice: 

Gušterice (Lacertidae) – najpoznatiji predstavnici guštera, prisutni širom zemlje. 

Puzaši (Anguidae) – poput sljepića, koji izgledom podsjećaju na zmije. 

Macaklini (Gekkonidae) – simpatični noćni gušteri koji se često penju po zidovima kuća. 

Rovaši (Scincidae) – manje poznati, ali vrlo zanimljivi gušteri sa sjajnim ljuskama. 

U nastavku smo odabrali 6 zanimljivih vrsta koje su među prepoznatljivijima u Hrvatskoj – neke su vrlo česte i lako uočljive, dok su druge često pogrešno identificirane za neke druge slične vrste. Uglavnom, sada kada smo prošli osnovno, krećemo u šetnju kroz svijet naših najčešćih guštera koje možda već poznaješ, ali nisi siguran kako se zovu.

Bilo kako bilo, kad ih sljedeći put vidiš kako se sunčaju na kamenu, znat ćeš tko su i što rade! 

Veliki zelembać (Lacerta trilineata)

Pravi kralj među hrvatskim gušterima – i po veličini i po ljepoti. Veliki zelembać može narasti do čak 50 cm, čineći ga jednim od najvećih guštera u Europi. Mužjaci su intenzivno zeleni s žućkastim nijansama na glavi i vratu, dok su ženke smećkasto – zelene, često s prugama na leđima. Za vrijeme parenja vrat kod mužjaka je plavi, a rijetko i ženke mogu imati plavu boju s donje strane glave i vrata. Najviše su aktivni u razdoblju od ožujka do listopada i to u jutarnjim i večernjim satima [6]. Najčešće ga nalazimo na krškom obalnom području te otocima poput Krka, Raba, Hvara, Paga, Lokruma i Brača. Uglavnom se kreće po suhim i toplim staništima poput zapuštenih zemljišta i maslinika te grmovitih krških pašnjaka i gariga [4]. 

Kod nas u Hrvatskoj često se može zamijeniti za zapadnog zelembaća (Lacerta bilineata) i običnog zelembaća (Lacerta viridis), od kojih se razlikuje po 3 – 5 izraženih pruga na leđnoj strani tijela mladunaca, dok su mladunci običnog i zapadnog zelembaća gotovo uvijek bez pruga (ili su prisutne tek 2 ili 4 pruge) te su građom tijela sitniji. Odrasle jedinke jako je teško razlikovati. [4].

Krška gušterica (Podarcis melisellensis)

Vitka i okretna, krška gušterica pravi je simbol kamenitih i sunčanih krajobraza. Duljina tijela joj je oko 6 cm od vrha njuške do nečisnice, dok rep može biti dvostruko dulji od tijela [2, 4]. Prepoznatljiva je po zelenkasto – smeđoj boji i redovima tamnih mrlja duž tijela. Najaktivnija je tijekom proljeća i ljeta u jutarnjim i poslijepodnevnim satima [7]. Ova mala, vitka gušterica tipičan je stanovnik jadranske obale i otoka, a možemo je susresti duž obalnog područja Jadrana, od Istre do Dubrovnika te dolina rijeka koje su pod utjecajem mediteranske klime. Njezino prirodno okruženje uključuje suha i topla staništa kao što su pašnjaci, kamenjari i grmovita područja, a često se viđa i u blizini naselja. 

Kod nas se često zna zamijeniti za primorsku guštericu (Podarcis siculus). Iako ih je teško razlikovati, za razliku od krške gušterice, primorska je gušterica veća te joj trbušna strana gotovo nikada nema jarke boje, tijelo je spljošteno, a glava dulja. Mužjaci primorske gušterice imaju do 50% vanjskih redova trbušnih ljusaka plave boje, dok je kod mužjaka krške gušterice taj postotak za nijansu viši i čini 60 % [4].

Livadna gušterica (Lacerta agilis)

Neupadljiva, ali prilagodljiva, livadna gušterica prepoznatljiva je po svojoj smećkastoj boji tijela i karakterističnim svijetlim prugama uzduž leđne strane tijela, dok se na bočnoj strani ističu redovi bijelih točaka s tamnim mrljama. Mužjaci se tijekom sezone parenja ističu zelenkastim nijansama, dok ženke imaju blijeđu, bijelu ili žućkastu trbušnu stranu [4]. Najaktivnija je tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni, otprilike, od ožujka do rujna, u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. Livadna gušterica je vrsta široko rasprostranjena u nizinskom dijelu kontinentalne Hrvatske te u gorskim, planinskim i pretplaninskim prostorima Dinarida. Livadna gušterica voli vrtove, vinograde i različita suha staništa. 

Često je zamijenjujemo za zelembaće ili živorodnu guštericu (Zootoca vivipara), no zelembaćima nedostaje smeđi uzorak na leđima te bočne mrlje, dok je živorodnoj gušterici središnja leđna pruga tamno iscrtkana.

Zidna gušterica (Podarcis muralis)

Ako ste ikad vidjeli guštera kako se sunča na kamenom zidu, vjerojatno je to bila zidna gušterica. Obično su jedinke ove vrste smeđe ili sive boje s nijansama zelene. Na leđima mogu imati uzorak u obliku crnih točaka, i često tamnu središnju prugu te dvije usporedne pruge na trupu koji je sam po sebi taman sa svijetlijim prugama. Trbušna strana varira od bijele do smeđe, često prošarana crnim točkama, a kod mužjaka je moguće vidjeti i vanjske trbušne ljuske plave boje. Najaktivnija je od proljeća do rane jeseni u jutarnjim i poslijepodnevnim satima [2, 4, 8]. U Hrvatskoj prisutna gotovo svugdje osim na krajnjem jugu Dalmacije, a od otoka nastanjuje samo Cres. Vrlo je prilagodljiva, obitava u nizinskim i brdovitim područjima, može se pronaći na suhozidima, u ruševinama, ali i u listopadnim šumama i gradskim vrtovima. 

Najsličnija je velebitskoj gušterici (Iberolacerta horvathi), živorodnoj gušterici (Zootoca vivipara) te mosorskoj gušterici (Dinarolacerta mosorensis). U usporedbi s velebitskom guštericom, koja je naša endemska vrsta, razlika je u pločicama glave; ako se rostralna i frontonazalna ploča* dodiruju riječ je o velebitskoj gušterici. Što se tiče živorodne gušterice, iako su bojom slične, zidna gušterica ima spljoštenije tijelo i nema karakteristične crno-bijele točke po tijelu te prugu duž leđa. Mosorska gušterica pak ima dužu glavu i žutu trbušnu stranu. Zanimljivo je i spomenuti da ukoliko se jedinka sa sličnim obilježjima zapazi na području Učke, Gorskog kotara, Kleka, Velebita te Plitvičkih jezera, Poštaka i Dinare – vrlo je vjerojatno riječ o velebitskoj gušterici, dok će mosorska gušterica biti prisutnija na području Biokova i Mosora.

* Rostralna ljuska se nalazi na vrhu njuške, točno iznad gornje usne i između nosnica. Frontonazalna ljuska se nalazi na gornjoj strani glave, između frontalne (čelne) i nazalnih (nosnih) ljusaka.

Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus)

Noćni gost jadranskih kuća i terasa, kućni macaklin često se pojavljuje u blizini ljudi.  Njegovo tijelo najčešće je svijetložute, ružičaste ili crvenkaste boje, prošarano crvenosmeđim točkama i mrljama koje mu pomažu da se stopi s podlogom. Koža mu djeluje poluprozirno, a prsti završavaju jastučićima koji mu omogućuju lagano penjanje po zidovima i stropovima. Aktivnost mu je najveća od kasnog proljeća do rane jeseni i to u kasnim, noćnim satima gdje u blizini izvora svjetlosti sprema zasjedu kukcima [9]. Naseljava veći dio područja od Istre pa sve do samog juga Hrvatske, uključujući i većinu naših otoka [3, 4]. Kućni macaklin preferira suha, topla i kamenita staništa. 

Kod nas je najsličniji vrsti zidni macaklin (Tarentola mauritanica), od koje se razlikuje po veličini tijela, koja je kod zidnog macaklina veća, te broju prijanjalki na donjoj strani prstiju; kućni macaklin ima dva reda prijanjalki, dok zidni ima samo jedan red.

Sljepić (Anguis fragilis)

Bez nogu, ali s kapcima i ušnim otvorima – sljepić je gušter koji se često pogrešno zamjenjuje za zmiju. Sljepić se može prepoznati po smećkastoj nijansi, s crnim do plavosivim trbuhom koji kod mužjaka može biti prošaran žućkastim točkama. Glava mu je obla, dok je njuška tupa te se, kao što smo prethodno spomenuli, od zmija razlikuje po prisutnosti očnih kapaka i ušnih otvora. Može narasti do 50 cm, a zanimljivo je da mu rep čini više od polovice tijela, iako je veoma krhak [4]. Najaktivniji je za vrijeme ranog proljeća pa sve do kasne jeseni i to u jutarnjim satima, sumrak te nakon kiše [10]. Vrlo je čest na cijelom kopnenom teritoriju Hrvatske, dok od otoka nastanjuje samo Cres i Krk. Osobito su mu draga vlažna staništa s gustom vegetacijom poput livada, rubova šuma, parkova i zaraslih površina. 

Često ga možemo zamijeniti s mladuncima vrste blavor (Pseudopus apodus) koji se pojavljuju samo u obalnom pojasu, a od sljepića se razlikuju po prisutnosti poprečnih tamnih crta duž tijela te uzdužnoj bočnoj brazdi na boku od kraja glave do početka repa.

Što se tiče statusa ugroženosti, sve spomenute vrste, prema popisu Crvene knjige, u Hrvatskoj se smatraju najmanje zabrinjavajućim (LC – least concerned), no kao i ostali gmazovi, osjetljive su na gubitak staništa zbog čega su zakonom strogo zaštićene [1, 4].

Zašto su nam ovi maleni susjedi važni? 

Gušteri nisu tu bez razloga – oni su važan dio prirodnog lanca. Hrane se kukcima i drugim malim beskralješnjacima, a sami su plijen mnogim većim životinjama. Njihova prisutnost govori o očuvanosti staništa, a njihov izostanak često je znak da je nešto pošlo po zlu. Nažalost, kao i većina ostalih životinjskih skupina, sve češće se suočavaju s prijetnjama poput gubitka staništa, zagađenja i klimatskih promjena. Zato je važno da ih štitimo – ne samo zakonom, već i razumijevanjem njihove uloge. 

Ukoliko te zanima svijet gmazova ili vodozemaca ili nisi siguran s kojim se vrstama susrećeš, Udruga Hyla ti može pomoći pri identifikaciji vrsta te dati savjet kako postupiti s istom – samo se javi na info@hhdhyla.hr ili na naše društvene mreže! Ako želiš postati znanstvenik građanin i aktivno sudjelovati u zaštiti zavičajnih skupina životinja, preuzmi aplikaciju Biologer.hr na svom mobitelu te počni bilježiti svoje nalaze. Ako si ipak zainteresiran/a za volontiranje, prijavi se, upoznaj željenu skupinu izbliza i postani dio tima koji čuva našu bioraznolikost!

Literatura:

1. Gušteri u Hrvatskoj – Kompletna lista svih vrsta guštera. Dostupno na: https://example.com/gusteri-u-hrvatskoj 
2. Gušteri Hrvatske – Priroda Hrvatske. Dostupno na: https://example.com/priroda-gusteri 
3. Reptiles of Croatia. Dostupno na: https://example.com/reptiles-croatia 
4. Biologer – Biološki podaci o vrstama Hrvatske. Dostupno na: https://biologer.hr/hr
5. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Republike Hrvatske – Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Dostupno na: https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/03_prirodne/crvene_knjige_popisi/Crvena_knjiga_vodozemaca_i_gmazova_web.pdf
6. European Green Lizard – Animalia.bio. Dostupno na: https://animalia.bio/european-green-lizard
7. Žagar, A., Gomes, V., & Sillero, N. (2019). Microhabitat use, activity and selected temperatures of sympatric Iberolacerta horvathi and Podarcis muralis. Herpetological Journal, 29(2), 85–94. https://doi.org/10.33256/hj.29.2.85
8. Braña, F. (1991). Summer activity patterns and thermoregulation in the wall lizard (Podarcis muralis). The Herpetological Journal, 1(12), 544–549. https://www.thebhs.org/publications/the-herpetological-journal/volume-1-number-12-june-1991/1251-02-summer-activity-patterns-and-thermoregulation-in-the-wall-l-izard-podarcis-muralis
9. Henle, K., & Klaver, C. (2007). Activity patterns of the Mediterranean house gecko (Hemidactylus turcicus) in southern Europe. Herpetological Journal, 17(3), 123–130. https://doi.org/10.1080/09397140.2007.10638226​
10. Rehák, I., & Mikátová, B. (2023). Phenological, ecological, and demographic data of the slow worm (Anguis fragilis). Herpetozoa, 36, 119–124. https://doi.org/10.3897/herpetozoa.36.e130731

Fotografije: Arhiva Udruge Hyla