Voditelj projekta: Ana Štih
Trajanje projekta: kolovoz – prosinac 2016.
Naručitelj: Hrvatske vode
Kratak opis projekta:
Najveći uzrok ugroženosti mnogih životinjskih vrsta nestanak je staništa. Nestankom staništa, vrste nepovratno gube svoj životni prostor i prisiljene su preseliti se na novu lokaciju. Ako takve lokacije nema u blizini ili vrsta nije u mogućnosti do nje migrirati, ona je prepuštena izumiranju. Jedan od vrlo čestih primjera nestanka staništa u Hrvatskoj nestanak je lokvi. U ne tako davnoj prošlosti, prizor krava, ovaca i druge stoke na ispaši bio je česta pojava, dok je danas gotovo nemoguće to doživjeti u većem dijelu Hrvatske. Zajedno sa stokom, s velikog dijela krških područja nestaju i njihovi glavni izvori vode, odnosno lokve. Kada se izgubila potreba za napajanjem stoke, ljudi su prestali iskopavati nove lokve, ali i održavati postojeće. Upravo zbog toga mnoge lokve u Hrvatskoj ili prirodno zaraštaju kao posljedica nekorištenja i neodržavanja ili ih ljudi namjerno zatrpavaju.
Riječna kornjača, Mauremys rivulata jedna je od najugroženijih vrsta gmazova u Hrvatskoj i prisutna je samo na nekoliko lokacija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Jedna od tih lokacija je i lokva u selu Donji Majkovi, koja je poput mnogobrojnih lokvi u Hrvatskoj prepuštena sukcesiji, odnosno prirodnom zaraštanju. Tijekom ovoga projekta u suradnji s djelatnicima Javne ustanove za upravljanje zaštićenim vrijednostima Dubrovačko-neretvanske županije, djelatnicima Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku te vatrogascima Dubrovačke županije ručno smo očistili lokvu te odstranili suvišnu vegetaciju, mulj i nanešeno kamenje. Čišćenjem i produbljivanjem lokve, proširili smo broj mogućih sunčališta za riječnu kornjaču i osigurali bolje životne uvjete za sve prisutne jedinke. Budući da riječna kornjača živi na malom broju lokacija, koje su ujedno međusobno izolirane, potrebno je sva njezina staništa štititi, održavati u povoljnom stanju i na taj način osigurati dugoročan opstanak vrste u Hrvatskoj.
