Otrovnost kod gmazova i vodozemaca

Otrovne životinje (eng. poisonus) i životinje otrovnice (eng. venomous), često izazivaju kod ljudi strahopoštovanje, paniku i strah. Naravno, ne treba ih olako shvaćati, stoga strah koji gajimo prema ovim nevjerojatnim životinjama može biti koristan i opravdan. Strahom možemo ovladati kroz edukaciju i razumijevanje prirodnog svijeta oko nas, dok panika je ta koju trebamo izbjeći jer ona dovodi do neželjenih situacija. Važno je razumjeti da je otrov napredna prilagodba koja životinjama olakšava preživljavanje, a ne oružje protiv ljudi. Znanstvenici nastanak otrova smatraju jednim od ključnih inovacija u evoluciji životinjskih vrsta, dok su mehanizmi vezani uz proizvodnju i djelovanje otrova postali modeli za proučavanje evolucijskih procesa i načine na koje su se vrste usavršile za preživljavanje u promjenjivim okolišnim uvjetima [13].

Zašto su gmazovi i vodozemci postali otrovni?

Otrov je fascinantan evolucijski alat koji se neprestano razvijao u različitim skupinama životinja kao odgovor na ekološke uvjete, za obranu, lov i komunikaciju između i unutar vrsta. Odnos plijena i grabežljivca je kompleksna interakcija u kojoj obje strane vrše pritiske koji usmjeravaju evoluciju. Plijen je pod pritiskom da izbjegne hvatanje, dok je grabežljivac pod pritiskom da na energetski učinkovit način uhvati plijen. Jedan od načina na koje životinje postižu tu učinkovitost je korištenje otrova. Primjerice, zmije koriste otrov da brzo i učinkovito onesposobe plijen. Budući da je proizvodnja otrova energetski skupa, zmije su tijekom evolucije uglavnom razvijale otrov koji paralizira ili dezorijentira plijen, što omogućuje njegovu lakšu konzumaciju. Postoje dokazi koji pokazuju da su gmazovi koristili otrov još u dalekoj prošlosti. Na primjer pronalazak fosila zubi s kanalima za otrov kod izumrlog guštera Estesia mongoliensis i fosilni nalazi kod izumrlog roda Pachyrhachis, pretkom svih današnjih zmija iz razdoblja Krede [11,12,13,14].

Vodozemci su razvili otrovnost iz nešto drugačijih razloga. Znanstvenici pretpostavljaju da su se njihove sluzne žlijezde najprije razvile kao dio prilagodbe života na kopnu, za disanje, ali i za druge funkcije, poput održavanja ravnoteže između vode i elektrolita. U koži današnjih vodozemaca, prisutne su biološke aktivne tvari koje imaju ulogu u probavnom i živčanom sustavu. Ipak, količina tih spojeva često je veća od potreba za fiziološke funkcije, što upućuje na to da su se ti spojevi koristili i u obrani protiv grabežljivca, ali i imunološku obranu protiv gljivica i bakterija. Upravo je ta obrambena funkcija potaknula razvoj otrovnih žlijezdi [4,6,11].  

Životinje otrovnice i otrovne životinje – koja je razlika?

Otrovni gmazovi i vodozemci spadaju u fanerotoksične životinje, što znači da posjeduju otrovnu žlijezdu za proizvodnju otrova. Unutar ove skupine, razlikujemo pasivno i aktivno otrovne životinje. Životinje otrovnice su aktivno otrovne i imaju specijalni mehanizam za ubrizgavanja otrova, koji kod zmija otrovnica završava modificiranim očnjacima za ubrizgavanje otrova.  S druge strane, otrovne životinje su pasivno otrovne i koriste kanale iz otrovnih žlijezdi kojima izlučuju otrov na površinu kože [12].  

Sastav, kao i svrha korištenja otrova, razlikuje se između životinja otrovnica i otrovnih životinja. Primjerice, otrov kod zmija iz porodice ljutica, Viperidae, predstavlja toksični koktel koji nakon ubrizgavanja u tijelo žrtve uzrokuju poremećaje u fiziološkim procesima i motornim sposobnostima te, na kraju olakšavaju savladavanje plijena. Zmija može dozirati količinu otrova, ovisno o zalihama otrova i veličini plijena. Ovakav način lova mnogo je sigurniji i energetski učinkovitiji. Osim za lov, otrov kod mnogih zmija sadrži i enzime kojima olakšavaju probavu [3,14].

Kod otrovnih vodozemaca, dio otrova se proizvodi u otrovnim žlijezdama, dok se drugi dio preuzima iz plijena. Neke vrste, uključujući smeđu krastaču (Bufo bufo), zelenu krastaču (Bufo viridis) i pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), preuzimaju toksične spojeve iz plijena, najčešće iz člankonožaca poput insekata, paučnjaka i stonoga. Toksični spojevi se u tijelu teško razgrađuju, što dovodi do nakupljanja tih spojeva, koji potom služe za obranu.

B. bufo i B. viridis. Foto: Arhiva Udruge Hyla

Skoro svi vodozemci imaju sposobnost lučiti otrov iz kože, a struktura otrovnih žlijezda ista je kod svih vodozemaca, no jačina njihovog otrova različita je, a može varirati od izrazito slabog do smrtonosnog za grabežljivce. Različiti podražaji potiču ispuštanje otrova, od kojih je najčešći stres, npr. prilikom napada grabežljivca. Otrovi u tom slučaju uzrokuju bol ili paralizu prilikom kontakta ili gutanja [4,11,13,14].

Dodatno, mnogi otrovni vodozemci razvili su jarku obojanost ili aposematizam, kao još jednu mjeru obrane od grabežljivca. Jedan od najpoznatijih primjera aposematizma su tropske otrovne žabe, iz obitelji Dendrobatidae koja uključuje i neke od najotrovnijih vrsta vodozemaca na svijetu.

Jarko obojani vodozemci našeg podneblja uključuju pjegavog daždevnjaka (S. salamandra), žutog mukača (Bombina variegata) i crvenog mukača (Bombina bombina) [5,10].  

Zaštitimo sebe, ali i životinje!

U Hrvatskoj nalazimo pet vrsta otrovnih vodozemaca: pjegavi daždevnjak (S. salamandra), smeđa krastača (B. bufo), zelena krastača (B. viridis), žuti mukač (B. variegata), crveni mukač (B. bombina) i tri vrste zmija otrovnica: planinski žutokrug (Vipera ursinii), riđovka (Vipera berus) i poskok (Vipera ammodytes). Važno je napomenuti da su svi vodozemci i gmazovi u Hrvatskoj zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode i uglavnom su u kategoriji strogo zaštićenih vrsta. Stoga, trebamo izbjegavati diranje vodozemaca, bez obzira jesu li otrovni za čovjeka ili ne. Zbog osjetljivosti njihove kože, nepravilno rukovanje, osobito bez prisutnosti stručnjaka, može ugroziti njihov život [5,15].

Iako svi europski vodozemci luče otrov, samo nekoliko vrsta može izazvati zdravstvene tegobe kod ljudi. U većini slučajeva otrovi vodozemaca izazivaju blage simptome, poput kožnih osipa prilikom dodira. U slučaju udisanja otrova, mogu se pojaviti respiratorne tegobe i alergijske reakcije. No, kada otrov prodre kroz kožu mogu se razviti medicinski značajni simptomi kao što su srčana aritmija, niski krvni tlak, poremećaji u radu dijafragme i slično. Nezgode povezane s otrovom vodozemaca su rijetke i često neprijavljene, no svakako nisu zanemarive. Tako je u Italiji zabilježeno trovanje djeteta koje je progutalo jaja smeđe krastače. Dijete je razvilo ozbiljne simptome poput mučnine, usporenog rada srca i srčane aritmije, ali se zahvaljujući brzoj intervenciji i primjeni protuotrova u potpunosti oporavilo. Tako su i domaće životinje izložene otrovima vodozemaca kroz gutanje ili lizanje, najčešće smeđe krastače i pjegavog daždevnjaka. Iako se često spominju slučajevi trovanja pasa, samo nekoliko slučajeva je znanstveno dokumentirano. Jedan od slučaja zabilježen je u Sloveniji, kada je pas nakon zagriza pjegavog daždevnjaka razvio simptome poput mišićnih grčeva, ubrzanog disanja, srčane aritmije i plavilo kože zbog nedostatka kisika [1,2,5,8,9,14].

Poznato je da ljutice love iz zasjede, a njihova prirodna kamuflaža otežava njihovo uočavanje, stoga se ugrizi ne događaju slučajno. U Europi, najčešće su zabilježene nezgode povezane sa riđovkom. Ugrizi mogu izazvati niz lokalnih i sistemskih simptoma od otoka, boli i crvenila do neuroloških i srčanih komplikacija. U slučaju ugriza zmije, važno je ostati smiren, izbjegavati paniku i fizički napor, te hitno potražiti liječničku pomoć. Više informacija o postupanju u takvim situacijama možete pronaći u članku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.  Često zbog straha i paničnih reakcija, mnoge jedinke zmija otrovnica nastradaju zbog čovjeka. Zato savjetujemo da pri susretu s ovim životinjama postupaš oprezno, kako bi zaštitio/la i sebe i njih. Ako želiš znati nešto više o zmijama Hrvatske, kako prepoznati zmije otrovnice i dobiti korisne savjete za sigurno kretanje prirodom, pročitaj članak Klare Kalčić: „Zmije – heroji ili štetočine?“ [5,9,17].  

Želiš li aktivno učiti nešto više o ovim zanimljivim vrstama i sudjelovati u terenskim istraživanjima? Pridruži se udruzi Hyla kao član i/ili volonter i upoznaj zanimljiv svijet vodozemaca i gmazova.

Zanimljivosti:

• Zlatna otrovna žaba (Phyllobates terribilis) smatra se jednom od najotrovnijih vodozemaca na svijetu, a njezin otrov toliko je snažan da može usmrtiti deset ljudi. Ipak, plemena Kolumbije razvili su dugotrajnu tradiciju suživota s ovim žabama. Vrhom strijela za lov prelazili bi preko kože žabe, prenoseći malu količinu otrova, koji je potom služio za lov. Ova praksa bila je inspiracija za englesko ime žabe, „The golden poison dart frog“ [16].

• Zmijski otrov koristi se tisućama godina u medicinske svrhe, od tradicionalne do moderne medicine. Danas se iz otrova izdvajaju biološki aktivne spojeve koji se primjenjuju u liječenju bolesti, razvoju novih lijekova i protuotrova. Upravo zbog tog ljekovitog potencijala, simbol zmije s razlogom zauzima važno mjesto u medicinskoj simbolici [7].

• Otrovni gušteri su rijetki u životinjskom svijetu, a „pravi otrov“ prisutan je samo kod otrovnog bradavičara (Heloderma suspectum) i meksičkog otrovnog bradavičara (Heloderma horridum) [14].

Literatura:

1. Erjavec, V., Lukanc, B. and Žel, J., 2017. Intoxication of a dog with alkaloids of the fire salamander. Dostupno na:  www.medycynawet.edu.pl/images/stories/pdf/pdf2017/032017/201703186188.pdf
2. Gambassi, F., Lanzi, C., Ricci, Z., Duchini, P., L’Erario, M., Mannaioni, G., Cini, N., Bonari, A., Saffirio, C. and Occupati, B., 2022. Life-threatening pediatric poisoning due to ingestion of Bufo bufo toad eggs: A case report. Toxicon, 217, pp.13-16. Dostupno na: www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0041010122002197
3. Halassy, B., 2016. OTROV POSKOKA – nedovoljno istraženi svijet biomolekula. Prezentacija u organizaciji Hrvatskog herpetološkog društva – Hyla.
4. König, E., Bininda-Emonds, O.R., and Shaw, C., 2015. The diversity and evolution of anuran skin peptides. Peptides. Dostupno na: www.www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0196978114003295
5. Lešić, M.P., Hutinec, B.J., Bogdanović, T., Mekinić, S. and Jelić K., Crvena knjiga vodozemaca i gmazova hrvatske. Dostupno na: www.www.haop.hr/hr/publikacije/crvena-knjiga-vodozemaca-i-gmazova-hrvatske
6. Lüddecke, T., Schulz, S., Steinfartz S. and Vences, M., 2018. A salamander’s toxic arsenal: review of skin poison diversity and function in true salamanders, genus Salamandra. The Science of Nature, 105, pp.1-16. Dostupno na: www.pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30291447/
7. Mohamed Abd El-Aziz, T., Soares, A.G. and Stockand, J.D., 2019. Snake venoms in drug discovery: valuable therapeutic tools for life saving. Toxins, 11(10), p.564. Dostupno na: www.www.mdpi.com/2072-6651/11/10/564
8. Nagy, A.L., Ardelean, S., Chapuis, R.J., Bouillon, J., Pivariu, D., De Felice, B., Bertazzo, M., Fossati, P., Spicer, L.J., Dreanca, A.I. and Caloni, F., 2024. Zootoxins and Domestic Animals: A European View. Toxins, 16(1), p.48. Dostupno na: www.mdpi.com/2072-6651/16/1/48
9. Paolino, G., Di Nicola, M.R., Avella, I. and Mercuri, S.R., 2023. Venomous bites, stings and poisoning by European vertebrates as an overlooked and emerging medical problem: recognition, clinical aspects and therapeutic management. Life, 13(6), p.1228. Dostupno na: www.mdpi.com/2306602
10. Summers, K., 2003. Convergent evolution of bright coloration and toxicity in frogs. Proceedings of the National Academy of Sciences, 100(22), pp.12533-12534. Dostupno na: www.www.pnas.org/doi/abs/10.1073/pnas.2335928100
11. Sunagar, K. and Moran, Y., 2015. The rise and fall of an evolutionary innovation: contrasting strategies of venom evolution in ancient and young animals. PLoS genetics, 11(10), p.e1005596 Dostupno na: www.journals.plos.org/plosgenetics/article?id=10.1371/journal.pgen.1005596
12. Valenta, J., 2010. Venomous snakes-envenoming, therapy. Nova Science Publishers, Incorporated.
13. van Thiel, J., Khan, M.A., Wouters, R.M., Harris, R.J., Casewell, N.R., Fry, B.G., Kini, R.M., Mackessy, S.P., Vonk, F.J., Wüster, W. and Richardson, M.K., 2022. Convergent evolution of toxin resistance in animals. Biological Reviews, 97(5), pp.1823-1843. Dostupno na: www.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/brv.12865  
14. Vitt, L.J. and Caldwell, J.P., 2013. Herpetology: an introductory biology of amphibians and reptiles, Fourth Edition.

Internet izvori:

1. www.zoo.hr/zmije-zagreba/ (06.07.2025)
2. www.rainforest-alliance.org/species/poison-dart-frog/ (08.07.2025)
3. www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/sigurno-u-prirodi-zmije/ (24.07.2025.)