Vlažna staništa predstavljaju jedno od najproduktivnijih ekosustava na svijetu. Obuhvaćaju preko 40 tipova staništa, a neka su od njih morska vlažna staništa (priobalne močvare, strmci i plitki koraljni grebeni), ušća rijeka, jezera i zamočvarena staništa uz jezera, potoke i rijeke, poplavne šume i livade, prave močvare te umjetno izgrađena vlažna staništa poput solana, šljunčara i lokvi. Vlažna staništa nezamjenjiv su dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Međutim, danas svjedočimo sve većoj ugroženosti i nestanku vlažnih staništa diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj.

Otočna i priobalna vlažna staništa najugroženija su u Hrvatskoj. Na tim su prostorima lokve i druga vlažna staništa tisućama godina omogućavala ljudima život na škrtoj krškoj zemlji. Ta veza je toliko stara da je za neka od njih teško ustanoviti jesu li prirodnog postanka ili su ljudi u nekom trenutku pripomogli raznim intervencijama da se voda što dulje održi na površini. No danas, zapuštanjem tradicionalne poljoprivrede te napretkom u vodoopskrbi, vlažna staništa gube na važnosti, prolaze kroz prirodan proces zarastanja ili se čak namjerno zatrpavaju i koriste kao ilegalna odlagališta građevinskog otpada u svrhu prilagođavanja zemljišta urbanističkim potrebama. Slučaj je to svugdje te se procjenjuje da je u posljednjih 100 godina nestalo čak 64% vlažnih staništa svijeta. Trend nestanka vlažnih staništa postao je globalni problem.

Procjenjuje se da je u posljednjih 100 godina nestalo čak 64% vlažnih staništa svijeta. Trend nestanka vlažnih staništa postao je globalni problem.

Vlažna staništa predstavljaju jedno od najproduktivnijih ekosustava na svijetu. Obuhvaćaju preko 40 tipova staništa, a neka su od njih morska vlažna staništa (priobalne močvare, strmci i plitki koraljni grebeni), ušća rijeka, jezera i zamočvarena staništa uz jezera, potoke i rijeke, poplavne šume i livade, prave močvare te umjetno izgrađena vlažna staništa poput solana, šljunčara i lokvi. Vlažna staništa nezamjenjiv su dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Međutim, danas svjedočimo sve većoj ugroženosti i nestanku vlažnih staništa diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj.

Otočna i priobalna vlažna staništa najugroženija su u Hrvatskoj. Na tim su prostorima lokve i druga vlažna staništa tisućama godina omogućavala ljudima život na škrtoj krškoj zemlji. Ta veza je toliko stara da je za neka od njih teško ustanoviti jesu li prirodnog postanka ili su ljudi u nekom trenutku pripomogli raznim intervencijama da se voda što dulje održi na površini. No danas, zapuštanjem tradicionalne poljoprivrede te napretkom u vodoopskrbi, vlažna staništa gube na važnosti, prolaze kroz prirodan proces zarastanja ili se čak namjerno zatrpavaju i koriste kao ilegalna odlagališta građevinskog otpada u svrhu prilagođavanja zemljišta urbanističkim potrebama. Slučaj je to svugdje te se procjenjuje da je u posljednjih 100 godina nestalo čak 64% vlažnih staništa svijeta. Trend nestanka vlažnih staništa postao je globalni problem.