Šumski ekosustav predstavlja zajednicu biljaka, životinja, gljiva, mikroba i svih ostalih organizama u interakciji s kemijskim i fizičkim značajkama njihovog okoliša, gdje je drveće dominantni oblik života. Šume pružaju mnoge usluge ekosustava, učvršćuju tlo i ublažavaju učinke vjetra čime sprečavaju eroziju tla, proizvode kisik i apsorbiraju ugljični dioksid koji je glavni faktor globalnog zagrijavanja, zatim upijaju padaline i polako ih otpuštaju u tlo, površinske vode i podzemne vodonosnike. Vodena para koju ispuštaju procesom transpiracije utječe na klimu i vitalan je dio hidrološkog ciklusa.

Ljudi su stoljećima utjecali na krajobraz Europe uporabom i mijenjanjem zemljišta kroz različite tradicijske prakse u poljoprivredi i šumarstvu, kao i kroz novije urbanističke trendove. Kao rezultat nastali su mozaici prirodnih, polu-prirodnih, gospodarenih i umjetnih krajobraza nauštrb bioraznolikosti, ponajviše šuma. Učestalost, intenzitet i vrijeme nastanka požara, vjetroloma, ledoloma, suša i najezda kukaca mijenjaju se kao rezultat ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena, čime šumski ekosustavi postaju sve osjetljiviji na štetne učinke takvih događaja. Uz negativne učinke prirodnih nepogoda, ljudskim upravljanjem dolazi do strukturnih promjena u starosti šuma, gubitka starih i veteranskih stabala, nestajanja stabala s raznim oštećenjima koja su najznačajnija za bioraznolikost.

Ljudi su stoljećima utjecali na krajobraz Europe uporabom i mijenjanjem zemljišta kroz različite tradicijske prakse u poljoprivredi i šumarstvu, kao i kroz novije urbanističke trendove.

Udruga Hyla provodi istraživanja saproksilnih kornjaša koji su jedan od indikatora očuvanosti šumskih ekosustava. S obzirom da su istraživanja tek u začetku i trenutno još nema planova na razini države o sustavnim istraživanjima, možemo samo dati subjektivni dojam da su šume u Hrvatskoj u dobrom stanju. Svake godine tijekom istraživanja bilježimo rijetke i ugrožene vrste saproksilnih kornjaša, neke nakon više od stoljeća od zadnjeg podatka, neke u potpunosti nove za državu.

Prisutnost takvih vrsta ukazuje da postoji kontinuitet mrtvih i umirućih stabala koji su neophodni za održavanje svih organizama ovisnih o takvom okolišu. Naravno, postoje područja koja su očuvanija i druga koja su više gospodarena te podržavaju manji broj specijaliziranih vrsta. Nadamo se da ćemo višegodišnjim istraživanjima pružiti znanstveno utemeljenu podlogu za zaštitu šumskih ekosustava u Hrvatskoj koji su od najvećeg značaja za vezanu bioraznolikost.