S ponosom smo podržali Apel Vrtlara Krune, odnosno Krune Pekasa u kojem poziva gradove i općine u Republici Hrvatskoj da odgode košnju urbanih livada kao bi zaštili ugrožene oprašivače.
Prenosimo cijeli apel Krune Pekasa:
“Poštovani, proljeće je i vrijeme je kada se priroda budi i kada su pčele i drugi oprašivači gladni i sve brojniji te u potrazi su za hranom. Hrana im je pelud i nektar koji se nalazi u cvijeću samoniklog bilja posvuda po gradskim travnjacima. Ali i grmlju i stablima, naravno.
Jeste li znali da se od sada pa do kraja svibnja smatra vrhuncem sezone za oprašivače? Zašto? Zato što većina samoniklog bilja u prirodi upravo u tom periodu najobilnije cvate. Prerana košnja u ovo vrijeme je stoga najveći udar na oprašivače i bioraznolikost. Obustavimo kratko košnju.
Prema EU Uredbi o obnovi prirode (2024/1991) Vijeća Europske Unije dužni smo zaštititi oprašivače i narušene urbane ekosustave. To uključuje i urbane travnjake. To nije pokrenuto samo zato što dobro zvuči: i vi kao grad ili općina imate direktnu suodgovornost učiniti nešto po tom pitanju i postati pozitivan primjer građanima. To jest, vi ste direktno suodgovorni za zaštitu lokalnog ekosustava.
Mnogi građani negoduju zašto se ranoprocvalo cvijeće poput tratinčica i maslačaka na livadama već bjesomučno kosi umjesto da se ostavi još malo. Naprosto izgleda prekrasno i povećava ambijentalnu vrijednost u gradovima u proljeće. Ne samo što je lijepo, to je s druge strane iznimno važno za opstanak oprašivača kao i biljnih vrsta jer su oni u tom lancu međusobno ovisni.
Znamo da nije jednostavno. Također nam je jasno da postoji i dio konzervativnih i nedovoljno educiranih i nedovoljno osviještenih građana koji se neprestano žale zašto se ne kosi jer to oni sve vide kao “neuredno” i, zbog straha od kukaca, čak i “opasno”. Potrebno je ne podlijegati ovakvim pritiscima i ne ići linijom manjeg otpora ako to u konačnici nije u skladu s smjernicama EU i nije u cilju održivosti.
Kako onda efektno odgoditi košnju na zadovoljstvo sviju građana? Kako naći dobru mjeru? Kao pasionirani ljubitelj prirode, ekovrtlar, ekoaktivist, blogger, florist i krajobrazni dizajner, dugi niz godina sam radio u Berlinu i želim vam prenijeti svoja pozitivna iskustva rada u takvom okruženju i praksu kakva je vani trenutno u punom jeku. Obzirom da nije dovoljno samo reći odgodite košnju, predlažem stoga konkretna provediva rješenja koja bi vam mogla biti od koristi. Pobrojat ću ih:
Odgođena košnja
Odgodite košnju na koliko je god moguće više negazivih i nefrekventnih urbanih livada sve do 31. svibnja. Kod travnjaka sa slabom vegetacijom može i kasnije. Za početak će biti hvalevrijedno početi s barem 5 travnih površina u gradu ili općini. Tako je počela Pula ove godine i Zagreb prošle, a Makarska već prije više od dvije godine. I to su mali ali vrijedni koraci ka napretku.
Rubna košnja
Usporedno s odgodom košnje, uvedite samo tzv. rubnu košnju, pri kojoj se kosilicama kosi samo rubni dio određenog travnjaka, uz cestu, put ili nogostup, i to u širini od pola do jedan metar. Rubnom košnjom se postiže efekt urednosti, preglednosti i održavanosti. Moguće je kosilicom napraviti samo prohodne puteve kroz livadu, to će građanima i djeci biti zanimljivo.
Zaobilaženje cvatućeg bilja kosilicom
Početkom lipnja, kad krene košnja, ako postoji samoniklo bilje koje još uvijek bujno cvate, ono se može zaobići kosilicom. Tako rade u Njemačkoj. To je jedan vrlo osvještavajući i edukativan pristup kojeg građani primijete i tako se educiraju.
Postavljanje edukativnih ploča
Na travnjake s odgođenom košnjom postavite edukativne ploče ili oznake kako biste građane educirali da su te površine namjerno ostavljene nepokošene zbog zaštite oprašivača i hranjenja pčela. Tako će se potaknuti razumijevanje i polako educirati i privikavati građane na ovu važnu praksu. I nakon što su vani ljudi prilično osviješteni, ploče se u EU još uvijek postavljaju.
Parcijalna košnja
Početkom lipnja se može već početi kositi – ali tad je bitno ne pokositi goleme površine odjednom, već sukcesivno, da se životinje mogu pred kosilicama spasiti u preostali nepokošeni dio. Ovdje se predlaže, ako je moguće, i košnja kosilicama bez usitnjavanja i bez usisavanja otkosa. Otkos se ostavi ležati par dana zbog dodatnog sazrijevanja sjemena samoniklog bilja te se onda pokupi.
Takva biomasa korisna je kao malč ili za preradu u kompost. I otpad koji se nađe u travnjaku se onda neće usitniti na milijun sitnih komadića i tako dodatno onečistiti okoliš, već ga se lakše može ukloniti sortiranjem.
Redovita košnja
Sad se mogu redovito i dalje kositi samo gazivi, koristivi i frekventni travnjaci, to jest travnjaci koje građani koriste za odmor, ležanje na travi i igru ili se koriste za održavanje manifestacija. Kose se i travna parkirališta. U vrtićima i školama se u svrhu edukacije mogu također ostaviti djelići površina nepokošenima. Tako djeca od malena uče. Ostalo se redovito kosi jer travnjaci koriste djeci za igru.
Preustroj rada
Preustroj košnje komunalnih poduzeća omogućit će da se točno raspodijele urbane livade po tipu i svrsi korištenja i odrede prioriteti, raspored, način i ritam košnje. Djelatnost košnje koja se sada reducira se može preusmjeriti na neke druge aktivnosti, recimo na investiciju u sadnju trajnica kao održivog oblika sadnje i u jesen raznolikog grmlja i drveća. Trajnice su naime danas u Europi totalno ‘in‘ i korisne su za gradski ekosustav i bioraznolikost jer se ne moraju svake godine uvijek iznova saditi kao sezonsko cvijeće od kojeg je mnogo toga i beskorisno pčelama”
Ovom prilikom prisjetimo se i intervjua Tonija Korena na sličnu temu: Toni Koren, biolog: Poanta je interpretirati prirodu
I zaključimo: Nepokošene livade nisu neuredne i nisu odraz nemara, one su lijepe, šarene i itekako vrijedne za gradsku bioraznolikost!
