Ovaj će se tekst baviti rodom zelenih žaba koji je poznat po hibridizaciji; specifičnoj reproduktivnoj strategiji koja je tema mnogih istraživanja i nameće pitanja o očuvanju vrsta i biološkoj raznolikosti. Govorit ćemo o specifičnim primjerima u Hrvatskoj – o autohtonim vrstama i njihovim hibridima – ali i o zelenim žabama i pojmu hibridizacije i hibridogeneze općenito.
Zelene žabe pripadaju rodu Pelophylax, i na njih se često referira kao na skupinu, umjesto na pojedinačne vrste. Razlog tome je postojanje hibrida te teško razlikovanje vrsta unutar roda na temelju izgleda (morfologije). Te male morfološke razlike nisu zrcalo genetskih odstupanja koja razdvajaju jednu vrstu zelenih žaba od druge. Stoga je, kako bi se precizno utvrdilo o kojoj se vrsti radi, potrebna genetska analiza. (1)
Ovaj je rod poznat po hibridizaciji, odnosno reproduktivnoj strategiji koja podrazumijeva križanje dvaju vrsta kako bi se stvorilo potomstvo, tj. hibrid. Uz hibrdizaciju ovaj rod ima i sposobnost hibridogeneze kojom se može “zaobići “ neplodnost koja je često prisutna hibrida. Hibridogeneza podrazumijeva odbacivanje jednog od roditeljskih genoma tijekom stvaranja spolnih stanica, tako da one sadrže genom samo jedne vrste. Genom druge vrste ponovno se unosi parenjem s drugom jedinkom.(2)(6)
U Hrvatskoj se Crna Mlaka izdvaja kao mjesto od interesa za istraživanje hibrida roda Pelophylax. Naime ribnjaci tog područja bili su korišteni za uzgoj riba iz više različitih dijelova Balkana, te su razvojem akvakulture unesene vrste žaba koje prirodno ne obitavaju na ovom području. To se dokazalo i pronalaskom dvaju stranih vrsta – P. shqipercus i P. kurtmuelleri uz naše zavičajne, P. ridibundus i P. lessonae. Uz njih su pronađeni i hibridi, od kojih su neki prvi puta zabilježeni. Istraživanje ukazuje na moguće probleme koje donose ovakve populacije; ako hibridi imaju ekološku prednost nad roditeljskim vrstama to može dovesti do vrvljenja hibrida (hybrid swarm) odnosno stvaranja mnoštva hibrida čiji se genotip (svi geni koji sačinjavaju neku jedinku) i fenotip (vanjski izgled koji je rezultat gena) može razlikovati od jedinke do jedinke, a naposljetku može dovesti i do izumiranja roditeljskih vrsta, posebno ako se radi o hibridizaciji s invazivnim stranim vrstama koje lako mogu nadmašiti zavičajne. (3)(4)
Ipak, neki autori smatraju kako hibridizacija nije ni dobra ni loša, pa predlažu iznijansiran pogled na nju kada govorimo o očuvanju neke vrste. Rizik za izumiranje vrste neće se povećati ako uvođenje novih gena u vrstu ima zanemariv utjecaj ili je utjecaj pozitivan. Primjer toga je pojava heterozis učinka (hybrid vigor, heterosis), odnosno pojava poboljšanih osobina kod prve generacije hibridnih potomaka. S druge strane, unos novih gena može donijeti i iznimni negativni utjecaji poput smanjene stope preživljavanja potomstva, smanjenog privlačenja potencijalnih partnera za parenje i slično. Isto tako, veći unos novih gena kao rezultat može imati stvaranje potpuno nove, otpornije i uspješnije vrste, koja može zamijeniti neku od roditeljskih.
Pa se možemo zapitati: Je li miješanje genoma zavičajnih vrsta s genomom stranih vrsta loše, ili se samo radi o stvaranju uspješnije populacije od one koja joj je prethodila, što zapravo može predstavljati povećanje bioraznolikosti ukoliko je na nekom drugom području roditeljska vrsta opstala bez hibridizacije s drugim vrstama. (5)
Ova tema naposljetku otvara prostor za mnoga pitanja:
Koji je dugoročni utjecaj hibridizacije? Kako bi to bolje razumjeli potrebno je dalje pratiti lokalne populacije, poput Crne Mlake. Slučajevi poput ovih mogu negativno utjecati na zaštitu vrsta ako ne postoji zasebna populacija roditeljskih vrsti, jer je u tom slučaju teško odrediti i provesti mjere kojima bi se te vrste zaštitile i opstale.
Ali što to u stvari znači za bioraznolikost nekog područja? Kako odrediti gdje povući granicu, što proglasiti podvrstom, a što zasebnom vrstom? Je li neka vrsta doista zauvijek izgubljena ako je njen genom očuvan pomoću hibridogeneze? Neki su znanstvenici o tome već pisali, govoreći kako bi se neke izumrle vrste baš iz roda Pelophylax mogle vratiti pomoću selektivnog parenja! Takva istraživanja i potencijalne mogućnosti vraćanja vrsti iz izumiranja omogućuju nam da imamo svojevrsnu “sigurnosnu mrežu” dok promatramo i bilježimo prirodni slijed događaja te kontinuirano učimo o evolucijskim procesima koji se odvijaju u prirodi oko nas. (7)
Piše: Klara Kalčić
Pozdrav, ja sam Klara! Studentica sam Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i posebno me zanimaju gmazovi. Od početka studija svoj interes pokušavam izraziti kroz volontiranje i
edukaciju šire javnosti. Trenutno sam volonter oporavilišta za divlje životinje Veterinarskog fakulteta kao i dio organizacijskog odbora edukativne izložbe „Reptilomanija +“ koju studenti održavaju nastojeći proširiti znanje o herpeto- i entomofauni na pristupačan i zanimljiv način.
Literatura:
- Papežík, Petr & Kubala, Maroš & Jablonski, Daniel & Doležálková-Kaštánková, Marie & Choleva, Lukas & Benovics, Michal & Mikulíček, Peter. (2021). Morphological differentiation of endemic water frogs (Pelophylax, Ranidae) from the southwestern Balkans. Salamandra. 57. 105-123. https://doi.org/10.3897/vz.73.e95220ž
- Fedorova, A.; Pustovalova, E.; Drohvalenko, M.; Biriuk, O.; Doležálková-Kaštánková, M.; Kravchenko, M.; Korshunov, O.; Mikulíček, P.; Choleva, L.; Holovnia, D.; Dedukh, D.; Shabanov, D. Hybridogenetic reproduction of Pelophylax water frogs from different hemiclonal population systems from Eastern Ukraine: selective mortality, and clonal and ploidy diversity, Zoological Journal of the Linnean Society, Volume 204, Issue 3, July 2025, zlaf066, https://doi.org/10.1093/zoolinnean/zlaf066
- Jelić, M.; Franjević, D.; Đikić, D.; Korlević, P.; Vucić, M.; Jelić, D.; Becking, T.; Grandjean, F.; Klobučar, G. Hybrid Swarm as a Result of Hybridization between Two Alien and Two Native Water Frog Species (Genus Pelophylax) in Central Croatia: Crna Mlaka Fishpond Acting as a Species Melting Pot? Biological Invasions 2022, 24 (10), 3291–3304. https://doi.org/10.1007/s10530-022-02846-y
- Wikipedia; Hybrid swarm: https://en.wikipedia.org/wiki/Hybrid_swarm
- Hirashiki, C.; Kareiva, P.; Marvier, M. Concern over Hybridization Risks Should Not Preclude Conservation Interventions. Conservation Science and Practice 2021, 3 (4). https://doi.org/10.1111/csp2.424.
- Lavanchy, G.; Schwander, T. Hybridogenesis, Current Biology, Volume 29, Issue 1, January 2019., https://doi.org/10.1016/j.cub.2018.11.046
- Dubey, S., Dufresnes, C. An extinct vertebrate preserved by its living hybridogenetic descendant. Sci Rep 7, 12768 (2017). https://doi.org/10.1038/s41598-017-12942-y
