Članovi Hrvatskog bispeleološkog društva posjetili su 09.02.2016. izvor Jadra sa svrhom prikupljanja materijala za treći tom knjige „Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta Republike Hrvatske". S obzirom da su s područja izvora opisane za znanost tri nove vrste podzemnih vodenih puževa te na temelju informacija koje je pružio slovenski biolog Teo Delić, lokalitet je bilo potrebno ponovno inventarizirati. Prostup izvoru Jadro omogućio je djelatnik vodovoda gospodin Mario Banovac. Tom prilikom obavljena su i speleoronilačka istraživanja sa svrhom prikupljanja podzemne faune. Na veliko iznenađenje, na izvoru je otkriven potopljeni špiljski kanal odnosno, speleološki objekt. Zanimljivo je da se u dostupnoj literaturi i potom obavljenim razgovorima s nekoliko geologa i hidrogeologa, ne navode nikakve spoznaje o postojanju speleološkog objekta na izvoru. Također, prema informacijama ronioca koji su ovdje prije ronili, nitko ne spominje potopljeni podzemni kanal. Ovom je prilikom, usprkos jakoj vodenoj struji, Branko Jalžić istražio potopljeni kanal 25m u duljinu i 16m u dubinu.

Ponovni dolazak na izvor Jadra uslijedio je 12.08.2016., kada je vodostaj bio nešto niži. Speleoronilačka istraživanja proveli su u Petra Kovač Konrad, stručni suradnik u udruzi Hyla i članica udruge SO Željezničar, i Branko Jalžić, član Hrvatskog biospeleološkog društva iz Zagreba. Nakon ulaznog prostranog špiljskog dijela izvora u kanal se ulazi između zarušenih blokova. U tom je suženju bez obzira na niži vodostaj postojala jaka struja. Iza urušenja ronioci su se spustili sa 4 m u 12 m dubine u prostran kanal dimenzija 10 x 4 m. Kanal se nastavljao koso položen istih dimenzija do 20 m dubine. Na dnu kanala nalaze se brojni blokovi većih i manjih dimenzija. Jaka struja otežavala je postavljanje sigurnosne niti i snimanje prostora. Nakon 80 m duljine kanal se nastavlja u nekoliko smjerova kroz uske pukotine. Primijećeno je da iz nekih pukotina dolazi voda dok u pukotinama u drugom dijelu kanal odlazi i nosi sediment.

Tijekom ronjenja primjećena je brojna fauna za koju se nije znalo da ovdje obitava. Izvor Jadro nalazište je čovječe ribice koja ovaj put nije primjećena te je potrebno zaroniti u još nižem vodostaju kako bi se ista zabilježila.

Krajem lipnja 2016. godine održan je 9. Simpozij o guštericama Mediterana (9th Symposium on the Lacertids of the Mediterranean Basin and 1st Symposium on Mediterranean Lizards) u mjestu Limassol na Cipru. Naša zaposlenica, Senka Baškiera, predstavila je istraživanje ekologije i spolnog dimorfizma livadne gušterice pod naslovom „Ecology of Lacerta agilis bosnica Schreiber 1912 on Dinara mountain in Croatia" usmenim izlaganjem. Sudionici simpozija sudjelovali su u jednodnevnom izletu na kojem su uživali u ljepoti ovog sredozemnog otoka.

O simpoziju možete pročitati ovdje: 9thlacertidsymposium. Sljedeći će se simpozij o gušterima Mediterana održati u Izraelu 2019. godine.

Možda se pitate gdje su nestali vodozemci i gmazovi s naših stranica? Ne brinite, još se uvijek bavimo istraživanjem i zaštitom herpetofaune, samo smo proširili područje svog djelovanja. Prošle godine na Skupštini Hrvatskog herpetološkog društva- Hyla članovi su izglasali novi Statut te je odlučeno da ćemo zbog toga promijeniti i službeni naziv Udruge, odnosno skratiti ga.

Dobili smo rješenje iz Registra Udruga i od kraja srpnja 2016. godine smo Udruga Hyla, skraćeni naziv Hyla.

Udruga Hyla ima sljedeću

Misiju: provedba, promicanje i razvoj znanstvenog i stručnog istraživanja bioraznolikosti i georaznolikosti Republike Hrvatske i svijeta, s naglaskom na vodozemce i gmazove.
Viziju: Udruga svojim djelovanjem teži ostvarivanju kvalitetnog istraživanja bioraznolikosti i georaznolikosti, s naglaskom na vodozemce i gmazove i staništa Republike Hrvatske i svijeta te ostvarivanju učinkovite zaštite bioraznolikosti, georaznolikosti i staništa.

Novi Statut i djelatnosti Udruge možete pročitati na sljedećem linku.

Veselimo se budućim suradnjama i istraživanjima..

U razdoblju od 1. do 10. srpnja 2016. godine zaposlenici Hyla-e i njihovi vanjski suradnici proveli su terenski dio istraživanja u sklopu projekta „Nastavak populacijskih istraživanja čovječje ribice (Proteus anguinus) u špiljama Miljacka I, III, IV i V" financiranom od strane Nacionalnog parka Krka.

Špilje Miljacke I – V nalaze se u kanjonu rijeke Krke u blizini hidroelektrane Miljacka i već su bile predmet mnogih speleoloških, speleoronilačkih, biospeleoloških i drugih istraživanja. Kroz zadnjih nekoliko godina Hyla je u sklopu projekta Proteus provela veći broj monitoringa čovječje ribice koja je također jedan od prepoznatljivijih stanovnika ovih špilja. Znakovito je da su one hidrološki izrazito aktivne te su zbog toga posebno zanimljive, ali i zahtjevne za istraživanja. Prisutnost vodenog toka i potopljenih špiljskih kanala iziskuje upotrebu speleoronilačkih tehnika za napredovanje koje za sobom povlače i mukotrpne transporte teške ronilačke opreme u špiljskim kanalima.

Baza ovog istraživanja bila je smještena u zaseoku Čilaši kraj Oklaja što je zbog blizine kanjona Krke i istraživanih špilja bila idealna lokacija. Vremenski uvjeti su za vrijeme trajanja terena bili povoljni uz pustinjski vruće dane i neobično svježe i ugodne noći.
Terenska istraživanja imala su više ciljeva i zadataka, a svi su uspješno izvršeni. Zbog što veće efikasnosti i bolje iskorištenosti vremena, oformljeno je više ekipa koje su paralelno radile u različitim špiljama. Od zadataka je bilo potrebno napraviti sljedeće: iskrčititi put do špilja kroz zaraslu vegetaciju, pripremiti speleološku i ronilačku opremu, opremiti objekte za sigurno kretanje i transport opreme, fotografirati i snimiti suhe i podvodne dijelove špilja, provesti topografsko snimanje (izraditi nacrt), transportirati ronilačku opremu, provesti geološka te speleoronilačka istraživanja i sakupiti podzemnu faunu. Nakon krčenja puta kroz trnoviti gustiš i vizualnu provjeru hidroloških uvjeta u špiljama, istraživanja su mogla započeti.

Slika 1. i 2. Priprema opreme za istraživanje.

Ronjenje u potopljenom kanalu Miljacke III izvršeno je odmah na početku terenskih aktivnosti. Tijekom urona kanal je fotografiran, napravljen je topografski nacrt te je uzorkovana fauna. Do špilje je oprema transportirana plivanjem po jednom od protočnih jezera rijeke Krke što je bio veoma lijep doživljaj. Ulaz u špilju nalazi se kraj velikog slapa koji uz stijene, sedrene skokove i viseće biljke ostavlja dojam nekog filma o Indiana Jonesu.

Slika 3. Ulaz u Miljacku III.

U špilju Miljacka V transportirana je ronilačka oprema te je izvršen jedan uron kojim su speleoronioci utvrdili spoj s Miljackom I izronivši u njoj. Tijekom urona izrađen je topografski nacrt, kanal je snimljen kamerom, a među ostalom faunom uočena je i čovječja ribica.

Slika 4. i 5. Izrada topografskog nacrta (crtač: Goran Rnjak)

Špilja Miljacka I zbog svoje je duljine i morfologije bila višestruko zahtjevnija za istraživanje te je opremljena užetima za sigurno kretanje i transport ronilačke opreme. Zanimljivo je da su speleolozi za prelazak jezera i transport opreme u potopljenom kanalu špilje odlučili iskoristiti gumeni čamac koji se odmah pri prvom prolasku u suženju kanala probušio. Kako bi spriječili potapanje u hladnoj vodi rupu su do pristajanja zatvorili prstom, a kasnije je oštećenje popravljeno i čamac je uspješno poslužio do kraja istraživanja. Teža ronilačka oprema je na pojedinim vertikalnim mjestima u kanalu podizana pomoću sistema „momčadskog potega" kako bi transport bio što lakši i brži. Prvi sifon u špilji istražen je u jednom uronu tijekom kojeg je ponovno potvrđen spoj s Miljackom V te je pritom topografski snimljen. U zadnjem, dalekom sifonu špilje Miljacka I izvršena su tri urona prilikom kojih je istraženo, fotografirano i topografski snimljeno oko 300 metara novog podvodnog kanala. Kanal ide dalje i potrebna su daljnja istraživanja. Paralelno su izvedena i geološka istraživanja špilje te kompletno topografsko snimanje svih suhih kanala. Neobično je da je gotovo u cijeloj špilji razina ugljičnog dioksida bila povišena, dok je u zadnjih 300-tinjak metara prije dalekog sifona razina prelazila i 3% što je zbog povećanog umora i zapuhivanja speleologa otežavalo transport opreme. Nesreća je bila u tome što je ronilačke boce nakon svakog urona bilo je potrebno iznositi van iz špilje, puniti ih zrakom te ih ponovno unositi do sifona.                            

Slika 6. Prelazak preko jezera.                                                                          Slika 7. Postavljanje prečnice.

Slika 8. Ronjenje u sifonu u Miljacki I.

U špilji Miljacka IV sakupljena je podzemna fauna pomoću postavljenih zamki te je suhi dio špilje topografski snimljen. Također, u samom prostoru špilje napravljena su i preliminarna istraživanja provedena u svrhu izrade studije izvedivosti postavljanja podzemnog laboratorija za istraživanje i zaštitu čovječje ribice i drugih podzemnih vrsta. U tu svrhu postavljen je instrument za mjerenje temperature i razine vode kako bi se precizno utvrdila hidrološka aktivnost špilje.

Slika 9. Biospeleološka istraživanja,postavljanje lovki za               Slika 10. Geološka istraživanja.

vodene beskralježnjake.    

Nakon provedenih istraživanja sva je oprema detaljno pregledana i oprana kako bi bila sigurna i spremna za druga istraživanja. Na kraju, sve podatke i materijale sakupljene na terenu potrebno je kabinetski temeljito obraditi kako bi rezultati bili što kvalitetniji. Kao nagradu za uspješan završetak terena, bez incidenata i neugodnih iznenađenja, naš marljivi kuhar spremio nam je teletinu ispod peke koju smo uz zvukove jazza iz radija s guštom smazali.

Slika 11. Večera u lijepom okruženju.