Djelić slagalice ogulinskog podzemlja – izvor špilja Gojak

U sklopu projekta financiranog od strane HEP-a, Udruga Hyla, uz pomoć HE Gojak, od 4. do 10. kolovoza, provodila je speleološka i speleoronilačka istraživanja u izvoru Gojačke Dobre u blizini Ogulina. Prva istraživanja ovog objekta provodio je Speleološki odsjek ''Željezničar'' krajem 90-ih godina.

 

HEP Priprema opreme Jenny Barnjak 2


Izvor špilja Gojak nalazi se u blizini HE Gojak te iz njega izvire Gojačka Dobra, koja ponire kao Ogulinska Dobra u sustav Đulin ponor – Medvedica u Ogulinu. Povezanost ovog objekta i ogulinskog područja te najvažnije, Đulinog ponora, nije upitna, zbog utvrđene zagađenosti vode i otpadnog materijala koji pluta podzemljem. Tijekom istraživanja primijećeni su ostaci raznog komunalnog smeća koje se zadržalo na dijelovima koji se nalaze iznad vode.

 

HEP Sifon Petra Kovač Konrad 1


Ulazak u objekt bio je zanimljiv poduhvat za speleološki tim. Za početak je bilo potrebno preroniti potopljen ulaz izvor špilje Gojak u dužini od 15 m. Od izlaska iz prvog sifona do drugog sifona u kojem su bila predviđena speleološka istraživanja vodi glavni kanal u duljini od 756 m. Cijelom dužinom prostranog kanala (širine i preko 10 m te isto tolike visine) protječe tok koji je na određenim dijelovima iznimno jak. Kretanje kroz objekt odradili smo u neoprenskim odjelima te smo plutajući bez većih poteškoća stigli do sifona. Na određenim dijelovima tok je toliko jak da formira brzace, međutim ti se dijelovi mogu izbjeći obilaskom kroz sporedne kanale. Temperatura vode je bila iznenađujuće visoka, pa je plivanje do drugog sifona u 17°C bilo i zabavno. S obzirom da se radi o aktivnom objektu s vodenim tokovima, vrlo se rijetko pronađu sige, tek na stropovima, gdje tok vode ima manji utjecaj. Najznačajniji su oblici u glavnom kanalu oni erozivni i to pretežito vrtložni lonci raznih dimenzija.

 

HEP Slap Petra Kovač Konrad 1


Speleoronioci su bili fokusirani na daljnje napredovanje u drugom sifonu, dok se ekipa za rad na suhome zaputila u Puhov kanal koji je do tada već bio istražen u dužinu od 165 m. Nastavilo se dalje raditi nakon skoka od 3 m i ušlo u novi splet kanala. Novi kanali izgledom podsjećaju na dosadašnju morfologiju Puhovog kanala, međutim nakon 30-ak m ušli smo u kanal drugačije morfologije. Do sada su prevladavali kanali širine 3-4 m i visine pretežito 1,5 m. Novi kanal širok je 5-6 m i isto tolike visine. Bilo je neobično hodati nakon toliko puzanja. Kanali su izuzetno blatnjavi, međutim suhi, što je omogućilo formiranje raznih speleoloških ukrasa. Kanali su ukrašeni s velikom količinom siga, saljeva i zavjesa. Speleomorfologija Puhovog kanala, a osobito novog kanala iza njega, u potpunosti se razlikuje od glavnog kanala kojim smo doplivali. Na određenim dijelovima gdje se kanal suzi osjeti se strujanje hladnog zraka što je zamjetno s obzirom da temperatura u objektu nije bila niska. Također, strujanje potvrđuje veliku količina koraloida okrenutih isključivo u jednom smjeru i to u cijeloj dužini kanala od otprilike 30-ak m.

 

HEP Slap Petra Kovač Konrad 2


Ronioci su nacrtali oko 150 m novog nacrta, maksimalne dubine do 30 m, međutim prava misterija i dalje ostaje odakle dolazi sva ta velika količina vode. Osim novo istraženih dijelova, pronašli smo i veliku koloniju Ogulinske spužvice – jedine podzemne slatkovodne spužve na svijetu.

 

HEP Ogulinska spužvica Frederic Swierczynski

Joomla templates by a4joomla