Istraživanja riječne kornjače, 2015.

Tijekom 2015. godine članovi HHD-Hyla dvaput su posjetili Konavosko polje kako bi nastavili populacijska istraživanja na riječnoj kornjači koje financira Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije.

 

adultna ženka riječne kornjače
Prvi terenski izlazak bio je u lipnju, a drugi u kolovozu. Kao i svake prethodne godine istraživanja, primjenjivali smo istu metodologiju za hvatanje kornjača - postavljanje vrši te lov ručnom mrežom. Ukupno smo na oba terena ulovili i označili 79 jedinki riječne kornjače. Budući da u Konavoskom polju riječna i barska kornjača žive u sintopiji, paralelno uz riječne kornjače lovimo i označavamo barske kornjače, kojih smo ove godine označili 107. Sve jedinke smo nakon mjerenja i označavanja pustili natrag u prirodu na mjesto ulova.

lokva br.14

 

Tijekom 2014. godine započeli smo i reprodukcijska istraživanja riječne kornjače te iz prirode izuzeli tri gravidne ženke, koje su u ZOO vrtu grada Zagreba izlegle 17 mladunaca. Sve smo mladunce također označili urezivanjem oznake na oklopne kosti te ih tijekom terena u lipnju 2015. godine pustili natrag u prirodu. U svrhu nastavka reprodukcijskih istraživanja, izuzeli smo iz prirode u kolovozu nove gravidne ženke koje su u ZOO vrtu izlegle 11 mladunaca. Svi će mladunci u Konavosko polje biti vraćeni u proljeće 2016. godine.

leglo ženka 50   vracanje mladunaca 2015

                   jaja u ZOO vrtu                     vraćanje mladunaca u lipnju 2015

 

Ugroženost

Jedan od najvećih uzroka ugroženosti riječne kornjače nestanak je staništa, odnosno zahvati na vodenim tijelima koje kornjača naseljava. U Konavlima je tijekom 2009. godine jedan dio rijeke Konavočice bio kanaliziran te je postao nepogodan za riječne kornjače. Riječna kornjača preferira muljevita dna s puno vodene i obalne vegetacije koja im služi za prehranu, ali i skrovište za mlade jedinke. Kornjače su ektotermne životinje te im je sunčanje prijeko potrebno jer njime upijaju energiju, ali također toplina ubija sve alge i mikroorganizme s oklopa koji mogu dovesti do njegove nekroze. Sunčaju se ili na površini vode ili izvan vode, najčešće na obalama vodotokova. Betonirano korito onemogućava razvoj vegetacije, zakopavanje životinja u supstrat te otežava ili čak onemogućuje izlazak kornjača iz vode.

 

kanal betoniran

 

U lipnju 2015. g. ponovno smo zamijetili betoniranje prirodnih tokova, ali ovaj put se radilo o potoku u Konavoskom polju ispod sela Pridvorje (Slika 24). Cijelo korito potoka u potpunosti je obloženo velikim gromadama kamenja. Takav potok više ne predstavlja pogodno stanište za mnoge životinje, poput riba, kukaca, ali i slatkovodnih kornjača. Životinje koje izvana padnu u takav potok (gušteri, zmije, žabe, kopnene kornjače, sisavci) ostanu zarobljene u njemu budući da su obale u potpunosti okomite te onemogućavaju slobodan izazak. Pri padu u takav potok životinje se također mogu i ozlijediti, budući da je obala visoka, a dno obloženo kamenjem.

 

Istraživanja riječne kornjače nastavit ćemo i tijekom 2016. godine, a jedna od najvažnijih akcija bit će čišćenje nekoliko lokvi koje naseljavaju riječne kornjače.

Joomla templates by a4joomla