countryside1.jpgcountryside2.jpghyla1.jpghyla2.jpg

Novosti

Udruga Hyla/Association Hyla Uncategorised

Mediteranske močvare – vodeni dragulji jadranskih otoka

Dana 2. veljače u cijelom svijetu obilježava se Svjetski dan močvarnih staništa. Močvarna staništa jedna su od najugroženijih ekosustava na području cijelog sredozemlja pa tako i Europe. Svakako je najvažnija konvencija koja čuva močvarna staništa Europe Ramsarska konvencija, nazvana prema iranskom gradu Ramsaru gdje je i potpisana 1971. godine. Ovaj važan međuvladin sporazum predstavlja okvir i osnovu za međunarodnu suradnju 154 države potpisnice za zaštitu i održivo upravljanje močvarnim staništima. Sukladno Ramsarskoj konvenciji, u močvarna staništa spada preko 40 tipova staništa, uključujući morska močvarna staništa (priobalne močvare, strmci i plitki koraljni grebeni), ušća rijeka, jezera i zamočvarena staništa uz jezera, potoke i rijeke, prave močvare te umjetno izgrađena močvarna staništa poput solana, šljunčara i lokvi.

 

DSC07073 Pag

Primjer lokve na otoku Pagu s dobro razvijenom obalnom vegetacijom.
Ovakve lokve pogodne su za razvoj velikog broja vrsta vodenih kornjaša i vretenaca


Lokve na području krša zasigurno su najvažnija i najbrojnija močvarna staništa. Na mnogim jadranskim otocima to su i jedina slatkovodna staništa i predstavljaju svojevrsne otoke unutar otoka. To su jedina mjesta na kojima bogata flora i fauna slatkih voda poput vodenih biljaka, vodenih kukaca (kornjaši, vretenca) te vodozemaca može preživjeti na otocima. Nestankom lokvi gubi se velika, gotovo neistražena raznolikost biljaka i životinja.

 

DSC06543 Lestes parvidens Odonata

Istočna vrbova djevica (Chalcolestes parvidens) česta je na Jadranskim otocima.
Najčešće ju nalazimo uz zarasle obale lokvi i obližnjim šikarama


Močvarna staništa u prošlosti su smatrana nepotrebnima, a ponekad i štetnima po ljudsko zdravlje (primjer je širenje malarije putem komaraca) te su uvelike kanalizirana, zatrpavana, uništavana i isušivana. Tek razvojem ekološke svijesti u 20. stoljeću uviđa se njihov značaj te se sve više i više počinju vrednovati i pridaje im se važnost kakvu oduvijek zaslužuju.

 

DSC06194 Žmanska jezera

Žmanska jezera spadaju u najveća povremena jezera na Jadranskim otocima i kao takva su stanište za inznimno bogatu močvarnu floru i faunu

 

Jadranski otoci nezamjenjivi su dio prirodne baštine Republike Hrvatske. S preko 1200 otoka i hridi, Hrvatska je jedna od zemalja s najviše otoka na svijetu, a druga je na području sredozemlja, iza Grčke. Iako je samo 48 stalno naseljenih, tijekom prošlosti taj je broj bio mnogo veći. Naseljavanjem otoka ljudi su mijenjali njihov izgled te surovi krški teren prilagođavali sebi i svojim potrebama. Budući da su gotovo svi jadranski otoci građeni od vapnenca, na njima su površinske vode velika rijetkost. Kako bi preživjeli na otocima na kojima nema vode ili ona nije prisutna tijekom cijele godine, ljudi su na otocima od pamtivijeka radili bunare, lokve i druga vodena tijela. Te su lokve služile različitim svrhama, od izvora pitke vode za ljude i njihovu stoku pa do mjesta za kupanje, pranje odjeće i slično. Izgradnjom vodovoda i organizacijom dopremanja vode brodovima s kopna, lokve su izgubile svoju primarnu funkciju – izvora vode. Napuštanjem tradicionalnog otočkog načina života, posebice smanjenjem broja ovaca, krava i ostale stoke na otocima, lokve su postale suvišne i naizgled nepotrebne. Staništa koja su se održavala desetljećima, čak i stoljećima, sada su zaboravljena i napuštena, a ponekad i namjerno zatrpana i uništena. Iako su ona zaštićena u sklopu spomenute Ramsarske konvencije, nestanak i uništavanje močvarnih staništa na jadranskim otocima još je i danas vrlo česta pojava.

 

DSC06968 Pag eutrofna

Na mnogim lokvama na Jadranskim otocima primijećen je trend eutrofikacije i postepenog zarastanja i nestanka.
Primjer zapuštene lokve na otoku Pagu koja se upotrebljava tek kao izvor vode za poljoprivredu


Tijekom 2016. godine Udruga Hyla u suradnji s WWF Adria, Udrugom BIOM, Hrvatskim društvom za biološka istraživanja te IUCN South-Eastern Europe, s potporom Ministarstva zaštite okoliša i energetike i financiranjem od strane švicarske fondacije MAVA, započela je jedan od najvećih projekata vezanih uz močvarna staništa na području Hrvatske. Glavni je cilj projekta dodatno ovrednotiti jadranske otoke te posebno močvarna staništa koja se nalaze na njima. Iako jadranski otoci s 3259 četvornih kilometara predstavljaju tek 5 % površine kopnenog dijela Hrvatske, bogatstvo flore i faune na njima iznimno je veliko. Primjerice na njima možemo susresti preko 60 % danjih leptira, 35 % vodozemaca te 70 % gmazova prisutnih na području Republike Hrvatske.

 

DSC09169 Emys orbicularis Reptilia

Barska kornjača (Emys orbicularis) prisutna je tek na nekolicini otoka poput Raba i Paga


Sam projekt nastavak je i svojevrsna replikacija projekta provedenog od strane WWF Grčka prilikom kojega su popisana i vrednovana močvarna staništa na grčkim otocima.
Prva faza projekta vrednovanje je močvarnih staništa jadranskih otoka (prvenstveno lokvi) kroz sustav popisivanja i usporedbe današnjeg stanja s povijesnim podacima. Naime, trend nestanka močvarnih staništa na otocima dobro je poznat, no ovim ćemo korakom po prvi puta dobiti uvid u trenutno stanje (prvenstveno brojnost) močvarnih staništa na jadranskim otocima, skupno te zasebno za svaki otok. Ovi rezultati poslužit će kao osnova za sva buduća istraživanja i vrednovanja močvarnih staništa na jadranskim otocima, a i šire.

 

DSC05413 Bufo viridis Amphibia

Zelena krastača (Bufotes viridis) najčešći je vodozemac na Jadranskim otocima


Druga faza projekta fizički je posjet i vrednovanje močvara, sukladno već razvijenoj metodologiji od strane WWF Grčka te dodatnoj metodologiji koja će se razviti za vrednovanje i prioritizaciju zaštite najvažnijih močvarnih staništa na svim i zasebno na svakom jadranskom otoku. Prilikom posjeta otocima sakupit će se i prijeko potrebni podaci o flori i fauni vezanih uz močvarna staništa, što će predstavljati značajno povećanje znanja o bioraznolikosti otoka. Ova faza uključuje i umreživanje lokalnih volontera, udruga i škola u svojevrsnu mrežu koja će biti temelj za dugoročnu zaštitu i očuvanje močvarnih staništa na jadranskim otocima.

 

DSC05998 Dugo polje

Lokva u Dugom polju jedno je od najvećih i najočuvanijih močvarnih staništa na Dugom Otoku


Putem stručnih i promocijskih aktivnosti plan nam je u sljedeće dvije godine zajedničkim snagama dati mnogo veći značaj močvarnim staništima na jadranskim otocima.

Međunarodni festival podvodnog filma i fotografije

U Domu kulture u Slovenskim Konjicama od 27 do 28.1.2017. održao se Deveti međunarodni festival podvodnog filma i fotografije "Sprehodi pod morjem". U sklopu festivala prikazali su se dokumentarni filmovi različitih autora, podvodne fotografije Daniela Frke, te preko 1200 slika podmorja čiji su autori djeca iz država iz regije. Također je održana izložba nizozemske umjetnice Adinde van der Hoek – Dindi.

 

festival 1


Naša zaposlenica Petra Kovač Konrad održala je kratko predavanje o aktivnostima vezanim uz monitoring i zaštitu čovječje ribice te je posjetila Osnovnu školu u Slovenskoj Bistrici gdje su učenici prvog razreda mogli postavljati pitanja vezana uz speleoronjenje.

 

festival 2


Cijela atmosfera festivala bila je opuštena i topla, festival je bio odlično organiziran te su organizatori Branko Ravnak i Alenka Fidler svojim gostoprimstvom učinili ovaj događaj još nezaboravnijim.
Puno vam hvala!

 

plakat

Leptiri Lokruma

 U periodu između travnja i listopada 2016. godine, u suradnji s HDBI-om, istraživali smo faunu danjih i noćnih leptira na području otoka Lokruma, Grad Dubrovnik. Tijekom istraživanja odradili smo preko 12 terenskih dana te posjetili cjelokupno područje otoka Lokruma. Zabilježili smo ukupno 118 vrsta danjih i noćnih leptira. Zajedno s pet vrsta znanih iz literature, a nepotvrđenih ovim istraživanjem, broj leptira otoka Lokruma iznosi 123 vrste.

 

DSC01653 Hyles livornica Sphingidae Lepidoptera

Hyles livornica

 

Fauna otoka Lokruma odražava njegov geografski položaj pa su mnoge zabilježene vrste (primjerice Hipparchia syriaca) tipični predstavnici sredozemne faune leptira. Veliki broj vrsta spada u migratorne vrste, koje na naše prostore dolaze iz Afrike ili Azije. Tijekom ovog istraživanja zabilježili smo i šimširovog moljca (Cydalima perspectalis), invazivnu vrstu koja se zadnjih godina proširila po cijeloj Hrvatskoj.

 

 

DSC07575 Cydalima perspectalis Crambidae Lepidoptera

 Šimširov moljac

 

Glavna prijetnja dugoročnom opstanku leptira na otoku nedostatak je pogodnih staništa sa cvatućim biljkama. Isto tako, prisustvo velikog broja kunića i paunova najvjerojatnije ima negativni utjecaj na floru i faunu otoka. Daljnjim istraživanjem leptira otoka broj poznatih vrsta značajno će se povećati. Ovim putem zahvaljujemo Gradu Dubrovniku i Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum što su prepoznali važnost ovog projekta i poduprijeli njegovo izvođenje.

 

DSC06687

Svjetlosne piramide

 

Više fotografija pogledajte na našoj Facebook obavijesti.

 

Monitoring čovječje ribice u špilji Zagorska peć

Špilja Zagorska peć nalazi se u blizini jezera Sabljaci kod Ogulina. Prvi ju put spominje znameniti Dragutin Hirc u "Prirodnom zemljopisu Hrvatske" 1905. godine u kojem prenosi zapise Franje Julija Frasa, školskog nadzornika Karlovačke Krajine koji je još 1835. godine napisao knjigu "Vollständige Topographie der Karlstädter" (Topografija karlovačke Vojne krajine). Špilja se također spominje u djelu Josipa Poljaka iz 1935. g. "Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta" gdje se i nalazi nacrt. Godine 1982. članovi SO HPD "Željezničar" istražili su i topografski snimili Zagorsku peć. Prvi koji su zaronili i istražili podzemno jezero u Zagorskoj peći bili su B. Jalžić, O. Lukić i J. Ostojić. Zaronili su do 30m dubine i otkrili da u špilji živi čovječja ribica. Prema tom nacrtu ukupna duljina špilje iznosi 490 metara, a vertikalna razlika preko 45 metara.

 

Zagorska peć ulaz


Godine 2006. Vedran Jalžić, Alan Kovačević i Petra Kovač Konrad zaronili su na 40 metara dubine, a 2014. godine Vedran Jalžić i Zvonimir Švrljiga zaronili su na 60 metara dubine.
U sklopu monitoringa čovječje ribice kojeg Udruga Hyla provodi već pet godina, 10.12.2016. ponovno se zaronilo u Zagorsku Peć. Ovog su puta ronili Frederic Swierczynski do 100 metara dubine i Petra Kovač Konrad i Peter Slokan do 82 metra dubine. Transport ronilačke opreme koja iznosi preko 200 kilograma jako je zahtjevan i ne bi bio moguć bez pomoći speleologa.

 

Zagorska peć zaron


Do sada je primjerak čovječje ribice bio uočen na najvećoj dubini od 40 metara. Pretpostavljalo se da vrsta ima preferencije oko maksimalnih dubina kao i oko određenih dijelova špiljskog sustava. Zaron je trajao 70 minuta i primjerci čovječje ribice viđeni su ravnomjerno distribuirani cijelom dubinom.

Tako da je i na 80 metara dubine nađen primjerak čovječje ribice što je do sada najdublji zabilježen primjerak čovječje ribice u Hrvatskoj ikada!

Duboko ronjenje na mješavinu plinova u špiljskim sustavima jedan je od najekstremnijih načina istraživanja, pogotovo na našim prostorima gdje su vrlo niske temperature vode što uzrokuje pothlađivanje speleoronioca.
Osim čovječje ribice uočeni su brojni primjerci špiljskih račića roda Troglocaris i Niphargus.

 

Zagorska peć zaron2

Međunarodna radionica "SOS Proteus"

Tijekom vikenda, 10. prosinca, prisustvovali smo na drugoj međunarodnoj radionici „SOS Proteus" CONSERVATION OF BLACK PROTEUS AND ITS HABITAT – 30 YEARS AFTER ITS DISCOVERY o zaštiti čovječje ribice i podzemlja. Radionicu su organizirali slovenski kolege Gregor Aljančič i Magdalena Năpăruș-Aljančič u Črnomlju, Slovenija u sklopu projekta "Invasive species never rest: raising awareness and prevention about the negative impact of invasive species on the European threatened species" (2016-2017). Cijeli događaj bio je značajno posjećen te su predstavljena mnoga istraživanja na temu staništa i ekologije, veterine i zaštite s naglaskom na crnu čovječju ribicu. Predavanja su održali znanstvenici iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Mađarske. Na kraju radionice organiziran je posjet izvoru Jelševnik, staništu crne čovječje ribice.

 

sket

Boris Sket, Sveučilište u Ljubljani - održao je glavno predavanje na radionici

 

gregor

Gregor Aljančić, organizator - na kraju radionice vodio je raspravu, zaključke i slijedeće korake u zaštiti vrste i staništa

 

Crna čovječja ribica (Proteus anguinus parkelj) ograničena je na samo četiri izvora u Beloj Krajini, jugoistok Slovenije, a područje koje zauzima manje je od 50 km2. Prvi je put nađena 1986. godine na izvoru Dobličica. Jasno prepoznatljive razlike između crne i bijele čovječje ribice su u morfologiji glave, boji tijela i stupnju razvijenosti očiju. Proteus anguinus parkelj jako je ugrožena životinja. Ime „parkelj" dao mu je slovenski znanstvenik Boris Sket koji ga je ujedno i opisao. Ovakvo ime dobio je zbog svoje crne boje tijela i crvenih škrgi, karakteristike koje podsjećaju na vraga (parkelj = slo. vrag).

 

Proteus SOS-crop

 

 

Jeste li vidjeli crvenouhu kornjaču?

Jeste li znali da se crvenouha kornjača nalazi na popisu 30 najopasnijih invazivnih vrsta svijeta? Razlog tome je što se lako prilagođava i prezimljava te je predator oportunist. Potvrđeno je da se jedinke razmožavaju u našim barama i jezerima te zauzimaju niše za hranjenje i sunčanje autohtonim vrstama, poput naše barske kornjače (Emys orbicularis) i riječne kornjače (Mauremys rivulata).


Crvenouhu kornjaču (Trachemys scripta elegans) ljudi su počeli širiti svijetom 70-ih godina prošlog stoljeća kada su ju prepoznali kao kućnog ljubimca kojeg je jednostavno održavati. Životinje su često uspjele pobjeći ili su ih ljudi namjerno puštali u prirodu te je danas prisutna širom svijeta. Molimo sve vlasnike crvenouhih kornjača da dobro razmisle prije nego što puste kornjaču u divljinu. Danas su uvoz i trgovina ovom vrstom strogo zabranjeni u Hrvatskoj! Osim crvenouhe, probleme stvara i žutouha kornjača (Trachemys scripta scripta) koju se može prepoznati po karakterističnim žutim prugama na vratu.


Ukoliko ste negdje pronašli crvenouhu kornjaču, dojavite nam nalaz u inbox (Facebook stranica) ili na naš mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Ako niste sigurni o kojoj se vrsti kornjače radi, pošaljite nam fotografiju, a mi ćemo vam javiti koja je vrsta u pitanju. Za usporedbu, ispod možete vidjeti fotke naših autohtonih (barska i riječna) i alohtonih vrsta slatkovodnih kornjača (crvenouha i žutouha).

 

barska kornjača  Barska kornjača

Mauremys Riječna kornjača

crvenouha-crop Crvenouha kornjača

žutouha-crop Žutouha kornjača

                    

Skupština udruge 28.11.2016.

Nakon duže pauze željeli bismo vas pozvati na novi sastanak i ujedno skupštinu naše udruge.

Sastanak će se održati u ponedjeljak 28.11.2016. u 18 sati u predavaonici BO2 na Biološkom odsjeku PMF-a, Rooseveltov trg 6.

 

 

Predlažemo sljedeći dnevni red sastanka:

1.       Recentne promjene imena i statuta udruge

2.       Novi MAVA projekt

3.       Rad udruge u 2016. godini i plan za 2017. godinu

4.       Herpetološka predavanja u 2017. godini

5.       Bilten udruge – izazovi i buduća rješenja

6.       Organizacija društvenih terena i izleta

7.       Razno

 

Slobodno pozovite i svoje kolege i prijatelje kojima gmazovi i vodozemci, ali i ostale biljke i životinje imaju posebno mjesto u srcu, kako bi s vremenom mogli proširiti naš krug članova.

Nadamo se da ćete se sastanku odazvati u što većem broju.

Nakon sastanka, predlažemo tradicionalno druženje i opuštanje u obližnjoj pivnici Medvedgrad.

 

Grupna web smanjena

Joomla templates by a4joomla