Udruga Hyla/Association Hyla Uncategorised

Mediteranske močvare – vodeni dragulji jadranskih otoka

Dana 2. veljače u cijelom svijetu obilježava se Svjetski dan močvarnih staništa. Močvarna staništa jedna su od najugroženijih ekosustava na području cijelog sredozemlja pa tako i Europe. Svakako je najvažnija konvencija koja čuva močvarna staništa Europe Ramsarska konvencija, nazvana prema iranskom gradu Ramsaru gdje je i potpisana 1971. godine. Ovaj važan međuvladin sporazum predstavlja okvir i osnovu za međunarodnu suradnju 154 države potpisnice za zaštitu i održivo upravljanje močvarnim staništima. Sukladno Ramsarskoj konvenciji, u močvarna staništa spada preko 40 tipova staništa, uključujući morska močvarna staništa (priobalne močvare, strmci i plitki koraljni grebeni), ušća rijeka, jezera i zamočvarena staništa uz jezera, potoke i rijeke, prave močvare te umjetno izgrađena močvarna staništa poput solana, šljunčara i lokvi.

Primjer lokve na otoku Pagu s dobro razvijenom obalnom vegetacijom.
Ovakve lokve pogodne su za razvoj velikog broja vrsta vodenih kornjaša i vretenaca

Lokve na području krša zasigurno su najvažnija i najbrojnija močvarna staništa. Na mnogim jadranskim otocima to su i jedina slatkovodna staništa i predstavljaju svojevrsne otoke unutar otoka. To su jedina mjesta na kojima bogata flora i fauna slatkih voda poput vodenih biljaka, vodenih kukaca (kornjaši, vretenca) te vodozemaca može preživjeti na otocima. Nestankom lokvi gubi se velika, gotovo neistražena raznolikost biljaka i životinja.

Istočna vrbova djevica (Chalcolestes parvidens) česta je na Jadranskim otocima.
Najčešće ju nalazimo uz zarasle obale lokvi i obližnjim šikarama

Močvarna staništa u prošlosti su smatrana nepotrebnima, a ponekad i štetnima po ljudsko zdravlje (primjer je širenje malarije putem komaraca) te su uvelike kanalizirana, zatrpavana, uništavana i isušivana. Tek razvojem ekološke svijesti u 20. stoljeću uviđa se njihov značaj te se sve više i više počinju vrednovati i pridaje im se važnost kakvu oduvijek zaslužuju.

Žmanska jezera spadaju u najveća povremena jezera na Jadranskim otocima i kao takva su stanište za inznimno bogatu močvarnu floru i faunu

Jadranski otoci nezamjenjivi su dio prirodne baštine Republike Hrvatske. S preko 1200 otoka i hridi, Hrvatska je jedna od zemalja s najviše otoka na svijetu, a druga je na području sredozemlja, iza Grčke. Iako je samo 48 stalno naseljenih, tijekom prošlosti taj je broj bio mnogo veći. Naseljavanjem otoka ljudi su mijenjali njihov izgled te surovi krški teren prilagođavali sebi i svojim potrebama. Budući da su gotovo svi jadranski otoci građeni od vapnenca, na njima su površinske vode velika rijetkost. Kako bi preživjeli na otocima na kojima nema vode ili ona nije prisutna tijekom cijele godine, ljudi su na otocima od pamtivijeka radili bunare, lokve i druga vodena tijela. Te su lokve služile različitim svrhama, od izvora pitke vode za ljude i njihovu stoku pa do mjesta za kupanje, pranje odjeće i slično. Izgradnjom vodovoda i organizacijom dopremanja vode brodovima s kopna, lokve su izgubile svoju primarnu funkciju – izvora vode. Napuštanjem tradicionalnog otočkog načina života, posebice smanjenjem broja ovaca, krava i ostale stoke na otocima, lokve su postale suvišne i naizgled nepotrebne. Staništa koja su se održavala desetljećima, čak i stoljećima, sada su zaboravljena i napuštena, a ponekad i namjerno zatrpana i uništena. Iako su ona zaštićena u sklopu spomenute Ramsarske konvencije, nestanak i uništavanje močvarnih staništa na jadranskim otocima još je i danas vrlo česta pojava.

Na mnogim lokvama na Jadranskim otocima primijećen je trend eutrofikacije i postepenog zarastanja i nestanka.
Primjer zapuštene lokve na otoku Pagu koja se upotrebljava tek kao izvor vode za poljoprivredu

Tijekom 2016. godine Udruga Hyla u suradnji s WWF Adria, Udrugom BIOM, Hrvatskim društvom za biološka istraživanja te IUCN South-Eastern Europe, s potporom Ministarstva zaštite okoliša i energetike i financiranjem od strane švicarske fondacije MAVA, započela je jedan od najvećih projekata vezanih uz močvarna staništa na području Hrvatske. Glavni je cilj projekta dodatno ovrednotiti jadranske otoke te posebno močvarna staništa koja se nalaze na njima. Iako jadranski otoci s 3259 četvornih kilometara predstavljaju tek 5 % površine kopnenog dijela Hrvatske, bogatstvo flore i faune na njima iznimno je veliko. Primjerice na njima možemo susresti preko 60 % danjih leptira, 35 % vodozemaca te 70 % gmazova prisutnih na području Republike Hrvatske.

Barska kornjača (Emys orbicularis) prisutna je tek na nekolicini otoka poput Raba i Paga

Sam projekt nastavak je i svojevrsna replikacija projekta provedenog od strane WWF Grčka prilikom kojega su popisana i vrednovana močvarna staništa na grčkim otocima.
Prva faza projekta vrednovanje je močvarnih staništa jadranskih otoka (prvenstveno lokvi) kroz sustav popisivanja i usporedbe današnjeg stanja s povijesnim podacima. Naime, trend nestanka močvarnih staništa na otocima dobro je poznat, no ovim ćemo korakom po prvi puta dobiti uvid u trenutno stanje (prvenstveno brojnost) močvarnih staništa na jadranskim otocima, skupno te zasebno za svaki otok. Ovi rezultati poslužit će kao osnova za sva buduća istraživanja i vrednovanja močvarnih staništa na jadranskim otocima, a i šire.

Zelena krastača (Bufotes viridis) najčešći je vodozemac na Jadranskim otocima

Druga faza projekta fizički je posjet i vrednovanje močvara, sukladno već razvijenoj metodologiji od strane WWF Grčka te dodatnoj metodologiji koja će se razviti za vrednovanje i prioritizaciju zaštite najvažnijih močvarnih staništa na svim i zasebno na svakom jadranskom otoku. Prilikom posjeta otocima sakupit će se i prijeko potrebni podaci o flori i fauni vezanih uz močvarna staništa, što će predstavljati značajno povećanje znanja o bioraznolikosti otoka. Ova faza uključuje i umreživanje lokalnih volontera, udruga i škola u svojevrsnu mrežu koja će biti temelj za dugoročnu zaštitu i očuvanje močvarnih staništa na jadranskim otocima.

Lokva u Dugom polju jedno je od najvećih i najočuvanijih močvarnih staništa na Dugom Otoku

Putem stručnih i promocijskih aktivnosti plan nam je u sljedeće dvije godine zajedničkim snagama dati mnogo veći značaj močvarnim staništima na jadranskim otocima.

Međunarodni festival podvodnog filma i fotografije

U Domu kulture u Slovenskim Konjicama od 27 do 28.1.2017. održao se Deveti međunarodni festival podvodnog filma i fotografije "Sprehodi pod morjem". U sklopu festivala prikazali su se dokumentarni filmovi različitih autora, podvodne fotografije Daniela Frke, te preko 1200 slika podmorja čiji su autori djeca iz država iz regije. Također je održana izložba nizozemske umjetnice Adinde van der Hoek – Dindi.

Naša zaposlenica Petra Kovač Konrad održala je kratko predavanje o aktivnostima vezanim uz monitoring i zaštitu čovječje ribice te je posjetila Osnovnu školu u Slovenskoj Bistrici gdje su učenici prvog razreda mogli postavljati pitanja vezana uz speleoronjenje.

Cijela atmosfera festivala bila je opuštena i topla, festival je bio odlično organiziran te su organizatori Branko Ravnak i Alenka Fidler svojim gostoprimstvom učinili ovaj događaj još nezaboravnijim.
Puno vam hvala!

Leptiri Lokruma

 U periodu između travnja i listopada 2016. godine, u suradnji s HDBI-om, istraživali smo faunu danjih i noćnih leptira na području otoka Lokruma, Grad Dubrovnik. Tijekom istraživanja odradili smo preko 12 terenskih dana te posjetili cjelokupno područje otoka Lokruma. Zabilježili smo ukupno 118 vrsta danjih i noćnih leptira. Zajedno s pet vrsta znanih iz literature, a nepotvrđenih ovim istraživanjem, broj leptira otoka Lokruma iznosi 123 vrste.

Hyles livornica

Fauna otoka Lokruma odražava njegov geografski položaj pa su mnoge zabilježene vrste (primjerice Hipparchia syriaca) tipični predstavnici sredozemne faune leptira. Veliki broj vrsta spada u migratorne vrste, koje na naše prostore dolaze iz Afrike ili Azije. Tijekom ovog istraživanja zabilježili smo i šimširovog moljca (Cydalima perspectalis), invazivnu vrstu koja se zadnjih godina proširila po cijeloj Hrvatskoj.

 Šimširov moljac

Glavna prijetnja dugoročnom opstanku leptira na otoku nedostatak je pogodnih staništa sa cvatućim biljkama. Isto tako, prisustvo velikog broja kunića i paunova najvjerojatnije ima negativni utjecaj na floru i faunu otoka. Daljnjim istraživanjem leptira otoka broj poznatih vrsta značajno će se povećati. Ovim putem zahvaljujemo Gradu Dubrovniku i Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum što su prepoznali važnost ovog projekta i poduprijeli njegovo izvođenje.

Svjetlosne piramide

Više fotografija pogledajte na našoj Facebook obavijesti.

Sretne blagdane želi vam Hyla!